Andrej Nikolaidis, crnogorski književnik, objavio je još jednu kolumnu na portalu Cdm.me koju prenosimo u cijelosti.

- Dritan je predstavio plan za manjinsku vladu. Plan je jednostavan. Pošteno, relaksirano, transparentno, demokratski – pa ko koga zajebe.

Javio se i kolonijalni upravnik, Eskobar. Pojasnio je zašto Demokratski front ne može u vladu.

Demokratski front je, zasad, suzdržan. Takvi bi mogli i ostati. Oni su na kratkom vezu.

Bio sam na veselijim pokajanjima

Šta se tačno dešava i šta će iz svega proizaći, rekao bih, ne znaju ni sami akteri zbitija o kojemu je riječ. Nije otvoren samo Balkan, nego je, rekosmo li, otvoreno i ko će koga na kraju preveslati. Stoga je atmosfera na Dritanovoj konferenciji za novinare bila, recimo to tako, malo zagrobna. Bio sam na veselijim pokajanjima.

Budući da ne znamo, niti možemo znati, što se tačno zbiva i ko će u svemu, na kraju, biti donji, da se zadržimo na onome što je izvjesno.

Centralna figura procesa nije Dritan. Nego SNP i njegov predsjednik, Joković. Što znači da ta partija sada ima proaktivnu poziciju i kontroliše proces. A to je pozicija koju želite ako se bavite politikom. U ovom trenutku, SNP nije partija koja se prilagođava i traži prostor. Ona, rekosmo li, kontroliše čitavo političko polje. Da bismo objasnili zašto, protresimo tri od mogućih scenarija.

Veliki trijumf

Prvi. Mila svi izrade. Jer on je najrizičniji potez već odigrao: dozvolio je da se raspadne koalicija DPS-a i partija manjinskih naroda. Šta god mislili o SNP-u, a ja mislim malo toga dobrog, baš kao i oni, hvala na pitanju, o meni, to što je rizičnim manevrom (za koji ćemo tek vidjeti ima li snage dovršiti ga) partije manjinskih naroda od DPS-a preveo u svoju koaliciju, veliki je trijumf te stranke. Koja se sada postavlja u idealni centar na političkom polju: u prostor koji su držale Demokrate, a onda, u nastupu političkog sljepila, odigrale katastrofalan potez, zakucale se uz Front. Tako da je sada SNP stožer „pomirenja“, „tolerancije“ i „progresivne politike prevazilaženja podjela“.

Nakon toga, šta Đukanović uopšte može uraditi, nego podržati manjinsku vladu? No, što bi rekao Miljković: hoće li manjinska vlada umjeti da pjeva, kao što je DPS pjevao o njoj? Šta ako ta vlada preko svog sudstva stane mlatiti DPS kao vola u kupusu? Šta će ta partija onda uraditi? Srušiti vladu koju je upravo ona, svojim glasovima, izabrala?

Bog, kako je primijetio Ajnštajn, ne baca kocke

Drugi. Milo ih sve izradi. DPS podrži Dritanovu/Eskobarovu vladu. Zauzvrat, njihovi kadrovi, umjesto Frontovih, ulete po dubini. I po širini. Do izbora – a to bi moglo biti tek za dvije i po godine, DF se opet radikalizuje, Joković sjedne u Bečićevu fotelju, Dritan postane popularniji od "The Beatles", koji su pak bili popularniji od Isusa, pa cure, gdje god se pojavi, vrište i na njega bacaju grudnjake. A DPS zapošljava. Na koncu, nakon izbora, svi su pobjednici: DPS-u opet vlast a Dritanu impresivna kolekcija ženskog donjeg veša.

Treći. Milo izradi sve, pa i sebe. Nakon što je Dritan preuzeo odgovornost za „izdaju narodne volje“, sve postane dozvoljeno. Pade snijeg na behar, na voće, neka ljubi ko god koga hoće. DPS i Front, u novim okolnostima, učine nezamislivo: naprave veliku koaliciju „za pomirenje“, koja ima dvotrećinsku većinu u parlamentu i može izglasati šta hoće – od „evropskih zakona“ do promjene ustava.

Koja od opcija ima najviše izgleda? Bog, kako je primijetio Ajnštajn, ne baca kocke. A bogami, ni ja.