Premijer Zdravko Krivokapić obratio se narodu Crne Gore, navodeći da je odluku o smjeni ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića donio “teška srca”.

Krivokapić je kazao da on to nije uradio da bi izdao narod, već da bi narod sačuvao, iako danas tu odluku mnogi ne razumiju. Vlada ide putem, kako je rekao premijer, koji podrazumijeva donošenje odluka koje neće biti lake.

Njegovo pismo građanima Crne Gore prenosimo u cijelosti.

U prethodnom periodu, zajedno sa svima vama, borio sam se za svetinje naših predaka, za svetinju naših duša, za ono najsvetije i arhetipsko u nama što su probali bezočno da nam otmu.

Nosio sam, skupa sa svima vama, borbu svog roda, i ponosno ali ne bez zazora stao na čelo onoga što sam branio, a vi odbranili na ulicama i na biralištima. Zajedno sa vama povukao sam posljednju liniju odbrane i dopustio da kroz mene odjekne vaš glas otpora.

Ja sam vaš saborac

Dragi saborci, braćo i sestre,

Molim vas da razumijete da borba za dostojanstven život nije gotova, nego da je prenijeta na prljavi teren politike, u kojem se podrazumijevaju neki kompromisi koji ne moraju uvijek biti jasno uočljivi časnom i poštenom svijetu, koji je u ovu borbu krenuo zajedno sa mnom.

Njegoš nam je ostavio besmrtne stihove: „Ko na brdu ak’ i malo stoji, više vidi no onaj pod brdom“. Meni je Gospod dao iskušenje da stojim na brdu i da vidim malo dalje od većine građana naše gorde i ponosne Crne Gore. I zato vas iskreno molim da mi vjerujete da ću do posljednjeg svog daha biti i jesam vaš saborac, ali da danas, kao čovjek na odgovornoj i važnoj državnoj funkciji, moram da uzimam više različitih faktora u obzir prije donošenja svake odluke.

Nakon 30. avgusta ponio sam krst mog naroda koji je bio otpisan od strane različitih centara moći, što inostranih, što domaćih. Naroda koji se vratio nakon dugog sna i pokazao da ne namjerava da povije kičmu i dopusti da ga zauvijek odnesu kovitlaci istorije. Draga braćo i sestre, ja taj krst nosim i danas.

Da bismo krenuli dalje, u ime koalicija pobjednica avgustovskih izbora, potpisali smo Sporazum, po kom – zbog raznorodnosti koalicija – nećemo dirati strateški kurs zemlje. Dogovorili smo se da se nećemo dijeliti u pitanjima koja su DPS-u služila kao poluge preko kojih nas je politički nadgornjavao, dijelio i držao u pokornosti. Potpisali smo Sporazum da bismo Crnu Goru zajedno oslobodili od međusobnog nerazumijevanja, da bismo pomirili oca sa sinom, brata sa sestrom, komšiju sa komšijom. Potpisali smo Sporazum da bismo pobijedili i demontirali režim koji nas je 30 godina držao kao taoce svoje nakaradne politike. Potpisali smo Sporazum da bismo pobijedili.

Optužbe za izdaju

Sporazum koji je potpisan nije i ne može biti svima po mjeri, ali jeste jedini način da se pomenuti proces otpočne. A on neće biti brz i lagan, niti će prolaziti bez otpora. To je izazov koji su morali da prihvate svi ministri iz kabineta na čijem sam čelu, uz jasnu svijest da svako soliranje na osjetljivim pitanjima i temama može donijeti štetu našem zajedničkom putu ka cilju kojem svi težimo.

Nakon što sam juče javno istupio, rekao ono što mi je na srcu, jer samo tako mogu pričati sa svojim narodom, nakon što sam javno ukorio ministra Vladimira Leposavića, dio vas me je optužio za izdaju. Pošteni, divni i časni narode Crne Gore, ja imam hiljadu mana, ali izdajnik nikad nisam bio niti ću biti. Neću izdati ni zemlju koju vodim, ni sve ljude koji su u meni vidjeli nadu da Crna Gora može vaskrsnuti i zasijati gordim sjajom kakvim je sijala vijekovima.

Nisam predložio da se ministar Leposavić razriješi samo zbog izjave u vezi sa Srebrenicom. On, ali i svi ministri ove Vlade, moraju dobro znati da lične stavove podrede opstanku Vlade. Ovaj težak izazov podrazumijeva da nemamo luksuz iznošenja ličnih stavova ako su u suprotnosti sa Sporazumom koji smo ulaskom u Vladu prihvatili. Ministar Leposavić, kojeg smatram pametnim čovjekom, sebi je dopustio taj luksuz.

Jučerašnju odluku sam donio teška srca, ali sam je donio da bih vas sačuvao, a ne da bih vas izdao. To možda ne razumijete danas, ali ćete jednog dana, siguran sam, razumijeti u kakvom položaju smo se nalazili u ovom istorijskom trenutku. A taj položaj je takav da poništava bitnost svakog pojedinca pred strateškim ciljem razvlašćivanja DPS-a, što neminovno podrazumijeva ako ne saglasnost, a onda bar razumijevanje jednog dijela međunarodne zajednice. To nije sluganstvo – nikada nisam služio nikome do Bogu – već realnost koja neće nestati ako mi na nju zatvorimo oči.

Potrebna mi je vaša vjera

Ako želimo da uspijemo u ovom teškom procesu ne smijemo igrati igru koju nam nameće DPS, a oni pitanje Srebrenice ne forsiraju zbog ljubavi prema našim bošnjačkim sugrađanima, već zbog kriminala koji očajnički žele da sačuvaju igrajući na kartu naših podjela. Ne smijemo da se pecamo na njihove udice zla.

Nisam igrač ničije politike, već čovjek koji ulazak u politiku vidi kao teško iskušenje i krst koji je morao da ponese zarad opstanka njegove države, naroda i crkve. Nikada u svom životu nisam više trpio, nikada u svom životu nisam više ćutao, ali nikada nisam bio sigurniji da to trpljenje i ćutanje imaju dubok smisao i razlog.

Znajte da put kojim se ova Vlada kreće neminovno nosi donošenje odluka koje neće biti lake. Zato mi je potrebna vaša vjera. Vaša vjera u našu pobjedu je zalog pobjede protiv DPS-a. Ako uspiju da nam posiju klicu sumnje, da nas međusobno zavade, biće to zalog našeg poraza.

Uz čvrsto obećanje da neću odustati od sna koji smo se usudili da sanjamo sada kad nam je nadomak ruke, na kraju vas još jednom molim za razumijevanje, trpeljivost i toleranciju za naš položaj.

A ja sam vaš koliko sam bio prvog dana i koliko ću biti dovijeka.