U nedjelju, 14. marta, bit će održani lokalni izbori u drugom po veličini gradu u Crnoj Gori - Nikšiću, rodnom mjestu predsjednika Mila Đukanovića.

Ovi izbori mogli bi biti bitna prekretnica u dugoročnom određivanju sudbine Crne Gore. Rijetko u historiji su lokalni izbori imali toliki značaj i proglašavali se situacijom „biti ili ne biti“ i za danas vladajuću prosrpsku struju, a pogotovo za Mila Đukanovića, rođenog Nikšićanina, i procrnogorske snage.

Dva bloka

Naime, pobjedom u Nikšiću - sada već uveliko rovita - vlast u Crnoj Gori potvrdila bi rezultate parlamentarnih izbora od 30. avgusta, kada su, sa samo jednim zastupnikom više u Skupštini (41-40), uspjeli s vlasti skinuti Mila Đukanovića i njegov DPS nakon više od 30 godina.

Također, eventualna pobjeda prosrpskog bloka otvorila bi i vrata za razrješavanje trzavica koje su nastale u vladajućoj koaliciji premijera Zdravka Krivokapića, njegovog potpredsjednika iz stranke URA Dritana Abazovića te radikalnijih prosrpskih i proruskih političara iz Demokratskog fronta četničkog vojvode Andrije Mandića.

S druge strane, Đukanoviću i DPS-u te ostalim crnogorskim snagama (sedam dana prije izbora ankete im idu naruku) pobjeda bi potvrdila da su još snažan politički faktor te da je promjena vlasti na avgustovskim izborima prošle godine bila tek eksces.

Pobjedom u Nikšiću, u kojem je rođen i narodni heroj iz Drugog svjetskog rata Ljubo Čupić, stabilizirali bi svoje redove i uzdrmanu suverenu političku scenu, koju, osim nacionalnih Crnogoraca, podržava i većinsko bošnjačko i albansko stanovništvo u Crnoj Gori.

Ovo je posebno značajno uoči popisa stanovništva ove godine koji mnogi smatraju ključnim za definiranje ne samo Crne Gore kao države nego i daljnje sudbine crnogorske nacije i zasebnog identiteta u odnosu na srpski. Na posljednjem popisu 2011. godine Crnogoraca je bilo 45 posto, a Srba 29 posto.

Nema Amfilohija

Pobjeda DPS-a i partnera, vjerovatno, bi dodatno produbila napetosti između vladajućih koalicijskih partnera, pogotovo u trenutku kada više nemaju autoritet mitropolita Amfilohija, koji ih je i spojio, a mjesto njegovog nasljednika i neformalnog vođe prosrpskih opcija još nije popunjeno.

No, jasno je da bi poraz u Nikšiću daleko više naudio Milu Đukanoviću. DPS u ovom gradu ima vlast, tako da bi, nakon gubitka državne vlasti, gubitak i Nikšića značio još jednu značajnu pobjedu i širenje prosrpske pozicije u Crnoj Gori. A kontrola institucija i resursa ima presudan utjecaj na bitku za samu dušu Crne Gore.

Naime, kako politička borba u Crnoj Gori nije samo borba različitih ideoloških opcija nego u prvom redu borba nacionalnih i državnih koncepcija - one koja zagovara crnogorsku nezavisnost i nacionalnu posebnost i onu koja Crnu Goru posmatra kao još samo jednu srpsku državu i teži njenoj integraciji u „srpski svijet“, jasno je da i svaka pobjeda potonjih snaga znači i snažan zamah projektu „posrbljavanja“ Crne Gore.

To je možda i ponajbolje definirao Milo Đukanović, koji na to kaže:

- Nikšić se osvaja da bi se osvojila Crna Gora. Dakle, ponovno prisustvujemo jednoj ekspanzionističkoj politici Srbije prema svojim susjedima, u ovom slučaju prema Crnoj Gori. I zbog toga su naši odnosi na najnižoj mogućoj razini.

Najviše glasova

Time je uputio, dosad najdirektniju, poruku Beogradu, ponovivši da se Crna Gora može "braniti i u šumi" te da Beograd rezultate crnogorskih izbora tumači "logikom osvajača".

DPS ima šansu osvojiti najviše glasova, ali pitanje je hoće li to biti dovoljno za vlast i hoće li i neke druge procrnogorske stranke prijeći izborni prag te time biti partner DPS-a ili će prosrpske liste „Za budućnost Nikšića“, „Ne damo Nikšić“ i „Narodni pokret“, uprkos razlikama, s figom u džepu, ponovno koalirati.

Dakle, i jedni i drugi govore da "Nikšić mora pasti" i to će možda odrediti daljnju sudbinu Crne Gore kao nezavisne države ili tek kao srpske pokrajine.

Pozicija Bošnjaka

Nakon rezultata u Crnoj Gori u avgustu prošle godine, pristalice nove većine, osokoljeni rezultatima izbora, širom zemlje izveli su brojne napade na Bošnjake. Iako bošnjačka zajednica u Nikšiću čini zanemariv broj stanovništva, rezultati izbora pristalicama prosrpske vlasti mogli bi opet „poslati poruku“, tj. ono što se desi u Nikšiću, moglo bi izazvati probleme u Pljevljima, Tuzima i drugim sredinama gdje je bošnjačko stanovništvo zastupljenije, a pripada manjini

Kampanja medija iz Srbije

Srbijanski mediji čak i ne pokušavaju kriti interes Beograda za ove izbore, kao da se radi o izborima u Srbiji i od najveće državne važnosti. Tako je samo u drugoj polovini februara u srbijanskim medijima izašlo 4.730 tekstova o stanju u Crnoj Gori, a više od 1.000 ih se ticalo baš nikšićkih izbora.

Na beogradskoj televiziji Happy, pod uredništvom Milomira Marića, čak se emitira i emisija "Bitka za Nikšić", u kojoj se otvoreno lobira za prosrpsku opciju u ovom gradu. Lokalni izbori u Nikšiću predstavljaju se krucijalnim za srpsku nacionalnu strategiju i politiku tzv. srpskog svijeta. Emisari iz Srbije, slično mitingašima iz "događanja naroda" s kraja 80-ih i početka 90-ih, pohode Nikšić.