Novinarka i aktivistica Aida Ćorović uputila je javno pismo direktoru bolnice u Novom Pazaru Mehi Mahmutoviću, u kojem ga je nazala bivšim prijateljem i pozvala da podnese ostavku na tu funkciju i ponese se kao čovjek.

- Ne mogu a da se ne zapitam šta se desilo s tobom u ovih nekoliko posljednjih godina. Kad sam te upoznala, ima tome već nekoliko decenija, upoznala sam simpatičnog, vrlo posvećenog ljekara, pedijatra, koji je volio svoj posao i koji je predano brinuo o dječjem zdravlju... znam kako si se borio i izborio da renoviraš dječije odjeljene koje je godinama bilo u katastrofalnom stanju. I sjećam se jako dobro, da sam ti jednom prilikom, kada si ulazio u aktivan politički život, u šali rekla da vodiš računa da ne postaneš još jedan dobri ljekar koji se pretvorio u lošeg političara. Na žalost, moja šala se obistinila u razmjerama u kojim nisam mogla mogla da vjerujem da će biti realizovana - stoji u pismu.

Krio broj oboljelih

Dalje piše da hiljade ljekara širom svijeta traže odgovore, povezuju se, komuniciraju među sobom, razmjenjuju iskustva i učestvuju u globalnim naporima da se riješi problem koronavirusa koji je pogodio čitavo čovječanstvo.

- Na tom ispitu si ti, dr. Mahmutoviću pao kao s kruške, strmoglavio si se u sopstvenu nemoć i nesnađenost, dopustio si strahu i panici da te progutaju kao riječni vir – piše ona, dodajući da se još više čudi „zašto se jedan, naizgled, uspješan čovjek i stručnjak u svojoj profesiji odlučio da ode u politiku i postane nikakav političar, poltron i kukavica, neznalica opšteg smjera i beskičmenjak koji puzi pred moćnima, a bahat je i arogantan prema slabima".

Ćorović je Mahmutovića upitala zašto je krio broj oboljelih.

- Koji se krivi spoj desio u tvojoj glavi i tvom srcu mnogo godina ranije, a tokom ovog ljeta kulminirao na najbrutalniji način? Zašto si šutio o katastrofalnom stanju u Opštoj bolnici u Novom Pazaru na čijem si čelu? Zašto si krio stvarni broj oboljelih? Zašto nisi odgovarao na pozive medija iz cijele zemlje? Zašto nisi stao uz svoje kolege i ujedinio i ohrabrio svoj tim u bici koja vam je predstojala? - pitala je ona.

Mahmutovića je optužila da je dopustio da "njegova" bolnica nema elementarnih sredstava za rad, da hirurzi nose kese za smeće umjesto mantila, da se svako od njegovih kolega dovija za maske i rukavice kako zna i umije.

- Dopustio si da nema sredstava za higijenu, da nema opreme, posteljine, jastuka, kreveta. Ali, mnogo više od nedostatka stvari, dopustio si da gubiš ljude, da ih gurneš nogom u vatru, a da se ti sakriješ u svoju kancelariju - dodala je.

Navela i da je riješila da progovori „o činjenici da je isključivo on odgovoran zašto Novi Pazar, prije pet godina, nije dobio donaciju od tri i po miliona eura od luksemburške vlade“.

Milioni eura

- Odlučila sam da upotpunim nimalo lijepu sliku o tome kako i koliko brineš za zajednicu, dr. Mahmutoviću. Naime, Novi Pazar je, u vrijeme vlasti Sulejmana Ugljanina uspio da obezbijedi donaciju od oko sedam miliona eura od strane Luksemburške razvojne agencije i Ministarstva inostranih poslova Velikog vojvodstva Luksemburga. Nakon te donacije, izlobirana je donacija od još četiri i po miliona eura, koji su bili opredjeljeni za rekonstrukciju vodovodne mreže Novog Pazara - navela je.

Ona je rekla i da je iz prve ruke mogla da prati realizaciju tog projekta.

- U želji da se postigne maksimalan rezultat za novac koji je Novi Pazar dobio, ja sam pristala, da pro bono budem predsjednica UO JKP "Vodovod i kanalizacija". Za tu poziciju me nije kandidovalo poznavanje hidrotehnike, već znanja iz oblasti PR-a i marketinga, kao i moji vrijedni kontakti sa ljudima koji su postali Džedaji u toj oblasti. Ideja i plan su bili upoznavanje šire javnosti o činjenici da "proizvodnja vode" nije besplatna, da održavanje svakog vodovodnog sistema košta i da naplata potrošene vode mora da postane praksa – piše Ćorović.

Dalje navodi da, kako se i kampanja zahuktavala, kako je sa svojim saradnicima počela da uključuje stotine djece u priču o čuvanju vode, kako se gradio novi vizuelni identitet vodovoda i na koncu, kako su rasli novi objekti, njen partner, a predstavnik donatora je pripremio prijedlog nove etape rada koja bi gradu donijela još tri i po miliona eura, koji bi bili uloženi u osavremenjavanje procesa hlorisanja vode i njene distribucije u gradu.

- Da problemi u komunikaciji s tobom eskaliraju, shvatili smo kada si počeo otvoreno da miniraš aktivnosti koje su bile osmišljene da se gradsko rukovodstvao i svi odbornici upoznaju sa realizacijom projekta. Kampanja je trebalo da bude završena velikim javnim događajem na kome bi građani bili bolje i podrobnije upoznati sa procesom proizvodnje pijaće vode, ali i tvojim potpisom da će lokalna samouprava pomoći vodovodu da se podigne nivo naplate utrošene vode. Sve to rezultiralo bi novom donacijom i zaokruživanjem procesa rekonstrukcije gradskog vodosnabdijevanja. Na žalost, ti si odbio da potpišeš taj, čak ne pretjerano obavezujući papir, a ishod je bio logičan: projekat koji je bio u toku je završen, kampanja zaustavljena, gradski donosioci odluka su ostali bez informacija, javnost nikada nije obaviještena o neslavnom kraju projekta, a već obezbijeđeni novac nikada nije došao u Novi Pazar. Tim činom, naš grad je zauvijek izgubio mogućnost da dobije, ne kredit, ne pozajmicu, već značajnu donaciju od strane ovako značajnog međunarodnog partnera. Zahvaljući tebi, uvaženi, dr. Mahmutoviću! – navela je Ćorović.

Brani ličnu korist

Ona ga je na kraju pozvala da podnese ostavku.

- Džaba ti novci i sinekure, džaba veze sa ovom skarednom i duboko poremećenom vlasti, džaba ti sve kada ne smiješ i ne možeš da hodaš dignute glave svojim gradom. Džaba ti, dr. Mahmutoviću doktorska titula i teška škola koju si učio, kad si sitna duša, kad od lične pizme i sopstvenog intereščića ne vidiš interes cijelog grada, građana, prije svega djece u njemu... Živjet ćeš i ti i tvoja dijeca u gradu gdje će te zauvijek pratiti prezir kolega i omraza tvojih sugrađana - navela je.

Upitala ga je i da je sve to "što brani kao ličnu korist bilo vrijedno ovolikog poniženja, ovolike patnje i ovolikog prezira".

- Može li direktorska fotelja da učini da se osjećaš prihvaćeno i cijenjeno? Može li moć koju samo prividno imaš da zamjeni dobar i složan kolektiv, gdje niste jedno drugome vukovi, već saradnici, kolege i podrška i gdje samo tako možete da obavljate svoj krvavi, preteški, a tako humani posao. Može li, bivši prijatelju moj, bilo kakav novac da napuni tvoju dušu i da te učini mirnim, zadovoljnim i pomirenim sa sobom i sredinom u kojoj živiš - stoji u pismu.

Poručila mu je da se "ponese kao čovjek".

- I ako mene pitaš, čak i kao bivšu prijateljicu - ako hoćeš da se bar donekle iskupiš i da sebi obezbijediš malo mira i vratiš komadić obraza, daj ostavku, ponesi se kao Čovjek: ako te kolege ne žele, ako te građani pljuju i grde, ako te stanačke kolege preziru, onda je vrijeme da se skloniš. Ništa pod kapom nebeskom ne traje dovijeka, pa neće ni tvoja direktorska fotelja za koju se toliko grčevito držiš, bolje je da odeš sam i koliko-toliko, dignute glave, nego da te motkama istjeruju najgori. Na tebi je da odlučiš i otkriješ je li ostalo još malo čovječnog u tebi - zaključila je.