Samo jedan korak nove vlade u Crnoj Gori u pogrešnome smjeru, oblikovan srpskim pogledom na region i svijet, bit će dovoljan da Zapad ponovo podrži Mila Đukanovića – piše „Die Tageszeitung”, proljevičarski dnevni list iz Berlina, koji je ranije snažno kritikovao prilike u Crnoj Gori pod vlašću DPS-a, piše "AntenaM". 

- Zapadni Balkan je mješavina malih država sa neadekvatnim demokratijama, duboko podijeljenim društvima, slabim ekonomijama i neplaćenim istorijskim računima. Svi žele da postanu članovi Evropske unije, ali čine vrlo malo da bi se prilagodili evropskim standardima. Sve dok postoji mir u regionu, ovo je prihvatljiva situacija iz perspektive EU, koja je umorna od proširenja. Ljudi vole da prihvate autokratu tu i tamo ako osigura regionalnu stabilnost i ne odstupa previše od prozapadnoga kursa. Međutim, ljude koji tamo žive su frustrirani vječnom "evropskom" perspektivom. U nekom trenutku frustracija pokreće sve protivnike autoritarna režima kojeg se mogu mirno ili silom osloboditi. I upravo to se dogodilo na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori 30. avgusta - tvrdi „Die Tageszeitung”.

- Građanske i prozapadne snage udružile su se sa srpskim pravoslavnim i proruskim strankama samo da bi srušile Demokratsku partiju socijalista predśednika Mila Đukanovića nakon više od trideset godina. Iako u parlamentu ima samo jednoga poslanika manje od udružene opozicije, DPS je priznao poraz - navodi se u tekstu „Nova vlada u Crnoj Gori: Naš autokrata”.

Međutim, „u regionu postoji zabrinutost”, napominje „Die Tageszeitung”. „Ljudi iz Brisela i Vašingtona takođe tužno gledaju na malu jadransku državu. Jer Milo Đukanović je autokrata, ali dokazano – "naš" autokrata”.

- U 29 godina u kojima je Đukanović vladao Crnom Gorom, ponekad kao šef vlade, a ponekad kao predsjednik, pravovremeno je prekinuo velikosrpsku politiku ekspanzije, izvinio se Hrvatima zbog učešća crnogorskih rezervista u napadima na Dubrovnik; uprkos protestima crnogorskih Srba slomio je zajednicu sa Srbijom i odveo Crnu Goru do nezavisnosti; Đukanović je otvorio pristupne pregovore sa EU, otrgao se iz zagrljaja bratske, slovensko-pravoslavne Rusije i nepovratno pogurao zemlju u NATO bez referenduma, priznao nezavisnost Kosova – i tako se izložio bijesu Beograda i Srba u Crnoj Gori, koji čine nešto manje od 30 odsto stanovništva.

- Zbog svih ovih "dostignuća", u Briselu su prihvaćene korupcija i decenije isključive vladavine crnogorskoga "capo di tuti capi". Pobjednička koalicija požurila je da saopšti da ne želi da poljulja crnogorske spoljnopolitičke ugovore i obaveze. Željeli su da odmah uvjere ‘partnere’ u Briselu i Vašingtonu, posebno u pogledu članstva u NATO-u i na Kosovu, najvećem neriješenom pitanju regiona. Ali i dalje ostaju sumnje u vezi buduće vlade sa tokom koji je Đukanović utemeljivo u regionalnoj i spoljnoj politici. U Beogradu je pobjeda prosrpske crnogorske opozicije proslavljena gotovo glasnije nego u Podgorici. Još jedan autokrata, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predstavio je pobjedu srpskih partija u Crnoj Gori kao svoju, pa se očekuje i uticaj Beograda na Crnu Goru po modelu u Bosni i Hercegovini na bosanske Srbe”.

- Tu je i uloga konzervativnoga srpskoga pravoslavnoga mitropolita Amfilohija, koji je aktivno vodio kampanju za srpske stranke, a slavljen je od glasača srpskoga starijega partnera u budućoj vladi, koalicije Za budućnost Crne Gore. Okidač višemjesečnih masovnih protesta u Crnoj Gori, čiji je koordinator Amfilohije, bio je Đukanovićev pokušaj nacionalizacije imovine Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Prije svega, buduća vlada želi da poništi već donijeti zakon. Amfilohije je, kao i čitava SPC, odlučno protiv priznavanja nezavisnosti Kosova ili, na primjer, jednakih prava za homoseksualce”.

- Tvrdoglavi 82-godišnji mitropolit lično je ohrabrio crnogorske rezerviste u ratnome pohodu na Dubrovnik krajem 1991. godine”, navodi „Die Tageszeitung”. „Sada je na vlast došlo stado nekada ratobornoga pastira. Iako su se ideološki fundamentalno različiti koalicioni partneri dogovorili o ‘ekspertskoj vladi’ koja želi da raspiše ’prve poštene i demokratske izbore’ poslije dve godine. Srpske stranke neće moći u potpunosti da ignorišu očekivanja svojih glasača. Dok je vlada kontrolisana od Đukanovićua imala relativno loše odnose samo sa Srbijom, matična država crnogorskih Srba ima problematične bilateralne odnose sa gotovo svim postjugoslovenskim državama zbog neuravnoteženih ratnih računa”.

- U Crnoj Gori i regionu, radost zbog demokratskoga preokreta u Crnoj Gori pomješana je sa zabrinutošću zbog nepovjerenja nastupajućih snaga. Uz to, Đukanović je daleko od zbacivanja. Njegov predśednički mandat traje još tri godine, zemlja je podijeljena i teško je demontirati autokratski sistem koji je građen decenijama. Ako buduća vlada, koja je posvećena demokratiji, napravi jedan korak u pogrešnome smjeru, oblikovan srpskim pogledom na region i svijet, Zapad će ponovo stati iza Đukanovića. Šta znači autokrata ako je naš autokrata? I ako šteta može da se kontroliše, poše "AntenaM".