Uoči hrvatske proslave godišnjice "Oluje", dok sa obje strane i 25 godina kasnije imamo oprečne stavove, te je za Hrvatsku ovo dan pobjede, a za Srbiju progona i tragedije, analitičari kažu da sve dok se ne bude utvrdila samo jedna istina o ovom događaju, nema ni govora o pomirenju.

Operacija "Oluja" je vojna operacija kojom su tokom rata u Hrvatskoj, početkom avgusta 1995. godine snage hrvatske vojske i policije uspostavile kontrolu nad zapadnim dijelom tadašnje "Republike Srpske Krajine". U akciji je učestvovao i Peti korpus Armije RBiH iz bihaćkog džepa koji je tom prilikom uspostavio kontrolu nad tadašnjom "Autonomnom Republikom Zapadnom Bosnom", piše Nova.rs.

Hrvati ovu akciju danas slave kao oslobodilačku, dok za Srbiju ona znači progon 220.000 Srba sa svojih ognjišta, u kojem je život izgubilo 1.872 ljudi, od čega 65 posto civila i 30 posto žena, većina iznad 60 godina starosti.

Ove godine kao bomba je odjeknula vijest da će jedan Srbin i to Boris Milošević, potpredsjednik Vlade Andreja Plenkovića, prisustvovati obilježavanju godišnjice Oluje u Kninu. Srbijanska javnost ovu vijest dočekala je na nož, a i u hrvatskom narodu bilo je onih koji su se žestoko usprotivili prisustvu jednog Srbina kao “simbola okupacije”.

Novinar i analitičar Jakša Šćekić za Nova.rs kaže da su sve prilike da u bliskoj, pa i u daljoj budućnosti nema izgleda za pomirenje dva naroda.

- U obje sredine ne prestajemo da živimo u prošlosti. Mi u Srbiji vidimo Jasenovac, "Bljesak" i "Oluju", a u Hrvatskoj Knin i “balvan revoluciju”. Sve dok to traje nekog suštinskog pomirenja, po dubini, neće biti. Jako je teško da će neko uskoro pritisnuti reset - kaže Šćekić.

On je mišljenja da crtu treba da podvuku historičari sa obje strane.

- Moramo konačno potisnuti političare iz ove priče. Na red treba da dođu istoričari sa obje strane, koji će utvrditi činjenice i napisati jednu novu istoriju u kojoj će biti samo istina. U tom svjetlu potez Borisa Miloševića i njegov odlazak na obilježavanje "Oluje" tumačim kao potez budućnosti. Isto kao što će drugi potpredsjednik hrvatske Vlade prisustvovati pomenu srpskim žrtvama u Gruborima - zaključuje Jakšić.

Sličnog je mišljenja i hrvatski analitičar Davor Đenero, koji kaže da je nemoguće slaviti "Oluju" kao važan dan u hrvatskoj istoriji, a ne sjetiti se činjenice da je to bilo izrazito traumatično za sudržavljane srpskog porijekla.

- Srbi su u "Oluji" pretrpjeli stravičan teror i bili su potpuno nezaštićeni od države, koja im je tu zaštitu morala pružiti. Danas, bez izražavanja pijeteta prema tim žrtvama nije moguće proslaviti ovaj datum. Ivo Josipović je svojevremeno pokušao redizajnirati protokol i uvesti pijetet prema srpskim žrtvama, ali to je tada izazvalo veliki otpor u hrvatskoj javnosti. Čak je i SDSS Milorada Pupovca tada bila protiv toga. Sada je vlada Andreja Plenkovića uspjela da napravi korak dalje. Dolazak Miloševića na obilježavanje "Oluje", kao i odlazak drugog potpredsjednika, inače generala koji je učestvovao u "Oluji", u Grubore, može se smatrati početkom međusobnog priznavanja žrtava - ocjenjuje Đenero za Nova.rs.

Ovo, uz govor poslanice Ane Šimprage u hrvatskom parlamentu, u kojem je govorila o svojim uspomenama na "Oluju" iz percepcije osmogodišnje devojčice koja je tada izbjegla u Srbiju, Đenero označava kao dva veoma važna trenutka u pokušaju pomirenja.

- Suštinski pomaka ima, ali neće se ništa konkretno desiti sve dok su na vlasti u Srbiji Aleksandar Vučić i Ivica Dačić, koji iz dana u dan podgrijavaju sukobe pričama o hrvatskim špijunima u Srbiji, stalnim naoružavanjem i starom retorikom. Nisam bio neki veliki obožavatelj lika i dijela Ive Josipovića, ali ono što su on i Boris Tadić radili po ovom pitanju u vrijeme svojih mandata bilo je sjajno - zaključuje Đenero.

Jedan od najglasnijih protivnika dolasku Borisa Miloševića na obilježavanje "Oluje", kaže Đenero, bio je jedan od onih koji su učestvovali u prikrivanju i nerazjašnjavanju zločina u Gruborima, selu u kojem je ubijeno i spaljeno šestoro preostalih Srba.