Svijet je u posljednjih nekoliko mjeseci zahvatila globalna pandemija koronavirusom, koji uzrokuje bolest Covid-19. Više od četiri milijarde ljudi bilo je u djelomičnoj ili potpuno izolaciji, koja je ostavila ozbiljne posljedice na zdravlje ljudi, privredu, slobodu kretanja, demokratske standarde i obrazovanje djece širom svijeta. Do danas je potvrđeno 14 miliona zaraženih i više od 600.000 umrlih, no pretpostavlja se da je broj zaraženih značajno veći (procjenjuje se da su između 10-40 puta veća, ovisno o zemlji). Najveća žarišta širenja virusa su SAD (3,6 miliona zaraženih, 140.000 umrlih), Brazil (2 miliona zaraženih i oko 80.000 umrlih), Indija (1 milion zaraženih i 25.000 umrlih), dok Kina, iz koje je potekao ovaj virus, broji “samo” oko 85.000 zaraženih te oko 4.900 umrlih. Te su razlike još značajnije prikažu li se s obzirom na broj stanovnika u pojedinoj zemlji.

Virus je uspio zaustaviti cijeli svijet

Vodeći svjetski naučnici slažu se da je SARS-CoV-2 jedinstven virus, kakvog do sada nismo sreli i koji je svijet potpuno iznenadio svojim karakteristikama i raznolikim utjecajem na zdravlje ljudi i zdravstveni sistem. Nažalost, ujedinjena borba protiv ovog virusa izostala je globalno pod okriljem WHO kao i unutar pojedinih zemalja što uzrokuje da se pandemija i dalje opasno širi. Ove sedmice svjedočimo i najvećem broju novozaraženih od početka pandemije (više od 237.000 dnevno). 

Presudna uloga nauke

Odgovore na sve izazove ove pandemije ponudilo je naučni i globalno povezani stručnjaci raznih disciplina koji su u rekordno kratkom vremenu prikupili relevantne informacije o opasnostima koje nosi ovaj virus, njegovom širenju, raznim simptomima bolesti, uočenim mutacijama, učinkovitim epidemiološkim mjerama, djelotvornim lijekovima i stvaranju novih vakcina. Nauka pritom nije nudila crno-bijele odgovore nego je prezentirala podatke koji su podložni kritičnoj evaluaciji i promjenama. Na početku pandemije bilo je i dosta zbunjujućih informacija o ponašanju virusa zbog razlika u podacima prikupljenih u Kini i onih kojima smo svjedočili u Italiji. Osim toga, na početku pandemije naučni podaci bili su preliminarni i prikupljani u vrlo teškim uvjetima u bolnicama, često na vrlo malim grupama oboljelih, a tek su kasnije veće i bolje kontrolirane studije te podatke potvrdile ili opovrgnule. Primjerice, danas znamo da maske ne samo da sprječavaju prijenos virusa na druge osobe, kao što se od početka tvrdilo, nego mogu pružiti i zaštitu od zaraze osobi koja je nosi. Drugi primjer je korištenje antimalarijskog lijeka hidroksiklorokina koji je primarno testiran na samo 12 oboljelih od Covida-19, ali je zbog raznih političkih utjecaja nekritično promoviran kao lijek protiv te bolesti. Danas je potvrđeno da taj lijek nema pozitivno djelovanje kod teško oboljelih nego, naprotiv, može čak biti i štetan za oboljele od Covida-19.

Heroji u borbi protiv Covida-19

- Najveći heroji odbrane od koronavirusa su zdravstveni radnici (medicinski tehničari, medicinske sestre i ljekari) širom svijeta koji su u nevjerojatnim uvjetima, često bez pravilnih zaštitnih odjela i maski, spašavali živote oboljelih, a u isto vrijeme prikupljali stručne i naučne podatke na kojima danas temeljimo naše znanje o bolesti Covid-19. Međutim, puno je primjera gdje su političari ili razne interesne grupe ignorirali stručne stavove te širili jednostrane poruke kojima je zajednički naglasak da su koristili nepotvrđene ili lažne podatke, ili su iskrivljavali poruke naučnika i ljekara o ovom virusu. Bez obzira na njihov tehnološki ili privredni napredak, zemlje koje su ignorirale naučne podatke imale su velike ljudske gubitke dok su zemlje koje su svoje odluke temeljile na nauci, pravovremenim epidemiološkim mjerama i koje su koristile moderne tehnologije uspjele suzbiti najgore posljedice ove pandemije - kazao je prof. dr. sc. Ivan Đikić.

Covid-19 je sistemska bolest

Saznanja prikupljena posljednjih mjeseci ukazuju da virus napada čovjeka na mnoge načine i da može prodrijeti do gotovo svih organa u ljudskom tijelu. Stoga je danas prihvaćeno da Covid-19 nije isključivo respiratorna bolest, nego sistemska bolest koja istovremeno zahvata većinu organa uključujući pluća, bubrege, jetru, krvožilni sistem, koštanu srž, osjetilo mirisa, mozak, oči i kožu. Posebnu opasnost predstavlja ulazak virusa u endotelne stanice jer dovodi do oštećenja na malim kapilarama, velikim žilama i srčanom sistemu. Pri obdukcijama umrlih od Covida-19 primijećeni su krvni ugrušci u gotovo svim organima kao posljedica lokalne upalne reakcije. Zanimljivo je da su krvni ugrušci pronađeni i kod mladih asimptomatskih ljudi. Poseban problem su druge bolesti na koje Covid-19 može značajno utjecati poput hroničnih bolesti (dijabetes, kardiovaskularne bolesti, tumori, neurodegenerativne bolesti, psihosomatski poremećaji) koji tokom infekcije koronavirusom razvijaju težu kliničku sliku s više komplikacija. Normalno je da se postavlja i pitanje dugoročnih posljedica širokog spektra oštećenja kod osoba koje su preboljele Covid-19. Zabrinjavajući su podaci prikupljeni u SAD-u i Velikoj Britaniji o simptomima kod osoba koje su preboljele Covid-19 (tzv. postvirusni sindrom), a koji su slični encefalomijelitisima (upalnim procesima u mozgu) te sindromu hroničnog umora. Potreban je stoga primarno oprez, a ne širenje straha, jer još uvijek nije prošlo dovoljno vremena u kojem možemo naučnim metodama provjeriti sve dugoročne posljedice Covida-19, uključujući pritom i asimptomatske bolesnike. 

Šaroliki simptomi Covida-19

Na temelju dosadašnjih spoznaja, period inkubacije tj. vrijeme od zaraze do pojave prvih simptoma može biti između 2 do 14 dana, no praksa je pokazala da se znakovi bolesti u većini slučajeva pojavljuju u roku od 5 do 7 dana. U tom periodu zaražena osoba postaje i izrazito zarazna i prenosi virus na druge osobe. Lista simptoma je jako šarolika i kreće se od vrlo blagih (oko 40 posto pacijenata ne primjećuje simptome bolesti) do teško oboljelih sa smrtnim ishodima, posebno kod rizičnih skupina (pretilost, visoki krvni pritisak, bolesti krvožilnog sistema) i osoba starijih od 60 godina, a izrazito veliki rizik je u osoba starijih od 80 godina. Među simptomima koje se najčešće sreću su glavobolja, povišena temperatura, poremećaj disanja, suhoća grla, kašalj, opća slabost, malaksalost i umor, gubitak mirisa i okusa, bolovi u mišićima, kostima i zglobovima, mučnina, proliv. Gubitak mirisa i okusa prevladava u blagim ili umjerenim slučajevima, često se pojavljuje kao jedan od prvih simptoma na početku bolesti. Neki oboljeli imaju i promjene ponašanja, povećava se anksioznost, osjećaj neizvjesnosti, razni neurološki ispadi, delirij te halucinacije, koji povećavaju rizik za depresiju i posttraumatski stresni sindrom, što je pak povezano s prekomjernom potrošnjom lijekova za smirenje. Danas je sve više mladih ljudi u dvadesetima i tridesetima oboljelo od Covida-19. Mlađi ljudi često su bez ikakvih simptoma ili su blagi pa ih i ne primijete, a kada imaju simptome, često se žale na mučninu, glavobolje, bol u trbuhu, proliv, migrene, gubitak okusa i mirisa. Nedavno su naučnici iz Engleske na temelju prikupljenih podataka putem aplikacija uspjeli klasificirali oboljele u šest grupa, od blagih do vrlo ozbiljnih simptoma. Na temelju te klasifikacije moguće je danas predvidjeti rizik i opasnost bolesti te planirati preventivne mjere i kapacitete za liječenje. 

Slabi li koronavirus tokom ljeta?

Tokom ljeta boravimo više na otvorenom prostoru i tada je titar virusa s kojima su ljudi zaraženi puno manji što onda dovodi do razvoja blažih simptoma bolesti. Osim toga, populacija koja je sada zahvaćena su pretežno aktivni mladi ljudi kod kojih su pojava simptoma i smrtnost vrlo niski. U ljetnim mjesecima povećava se broj oboljelih s probavnim smetnjama jer se virus tada više širi prljavim rukama i preko usta, a manje zrakom. Zanimljivo je da je prijenos koronavirusa među šišmišima, otkud i potječe ovaj koronavirus, primarno preko usta zbog čega nastaje probavna bolest, a ne respiratorna. Dobra je vijest da su sadašnje metode izolacije, tretmana i liječenja značajno unaprijeđene što sve dovodi do manjeg broja teško oboljelih kojima je potrebna dugotrajna hospitalizacija i korištenje respiratora. No nemojmo zaboraviti da virus nije oslabio i da, dođe li do nekontroliranog širenja, u populaciji može uzrokovati veliku smrtnost kao što svjedočimo u susjednim zemljama poput Srbije, ili u Brazilu i SAD-u u ogromnim razmjerima. 

Šta nas čeka na jesen i kako se ponašati?

Za jesen se najavljuje drugi val pandemije koji bi prema nekim procjenama mogao biti još intenzivniji nego prvi val. Brojni će faktori utjecati na status pandemije ove jeseni, a među njima se najčešće spominju raširenost koronavirusa u populaciji tokom ljeta te pojava drugih respiratornih bolesti, poput gripe u jesen. Lično mislim da se drugi val može uspješno izbjeći uvedemo li određene mjere koje će većina građana prihvatiti (korištenje maski, održavanje distance, lična higijena), uspostavimo brža i modernija testiranja na koronaviruse, osiguramo bolju pripremljenosti bolnica i zdravstvenog sistema, koristimo moderne IT tehnologija za praćenje širenja virusa i predviđanje pojave novih žarišta te uspješno koristimo lijekove koji pomažu da pacijenti s Covidom-19 ne završe na respiratoru. Stoga je najbolje pripremiti se za jesen s konkretnim planovima i aktivnim radom građana i zdravstvenog sistema.

Potreba za bržim i jednostavnijim dijagnostičkim testovima

Medu najvažnijim faktorima uspjeha u borbi protiv virusne pandemije je pravovremeno detektiranje zaraženih osoba. Prvi uspješni genetski testovi razvijeni su već početkom januara u Njemačkoj i bazirani na detekciji specifičnoga genetskog materijala virusa putem metode RT-PCR. Brojne su zemlje modificirale te testove koristeći različite sekvence, no generalno se smatra da su potrebne 2 do 3 pozitivne genetske sekvence da se potvrdi prisustvo virusa u materijalu uzetom od oboljele osobe. Standardna metoda uzimanja uzorka je putem nosnog brisa. Međutim, današnje spoznaje ukazuju da se ista količina virusa može prikupiti i u slini što je manje invazivno i olakšava prikupljanje dijagnostičkog materijala. U Americi su odobreni kućni testovi kojima osobe mogu prikupiti uzorak sline i poslati ga u laboratorije na testiranje. I u Hrvatskoj bi trebali pojednostaviti prikupljanje uzoraka, otvoriti veći broj akreditiranih laboratorija za testiranja širom zemlje i uskladiti svoje cijene s cijenama u drugim zemljama. 

S druge pak strane, serološki testovi detektiraju prisustvo protutijela u krvi oboljelih i koriste se za procjenu zaraznosti nakon početne reakcije jer se protutijela stvaraju oko 14 dana nakon infekcije i ostaju u krvi najmanje nekoliko sedmica ili mjeseci nakon infekcije. Vrlo su vrijedni za procjenu otpornosti od bolesti i za testiranje djelotvornosti novih cjepiva. Nekoliko je varijanti testova za protutijela u krvi, uključujući ELISA metodu koja se koristi u bolnicama. Međutim, sve više su u upotrebi jednostavniji testovi koje detektiraju IgM i IgG protutijela u kapljici krvi, a prema izvedbi nalikuju testovima na trudnoću.

Korištenjem modernih tehnologija pojavljuje se i nekoliko novih testova koje omogućavaju lakše i brže testiranje na Covid-19, te s većom osjetljivošću. Primjerice, korištenje metoda proteomike (detekcije virusnih proteina, a ne virusnih gena) naučnici su uspjeli detektirati peptide virusa u slini, što omogućuje otkrivanja i vrlo malih količina koronavirusa kod pacijenta unutar 15-30 minuta. Druga metoda koja je dobila odobrenje američkog FDA po ubrzanim protokolima je korištenje Crisper/Cas metode (koriste se posebni enzimi Cas12 i Cas13) pod nazivom (Sherlock CRISPR SARS-CoV-2 kit), koja nudi vrlo osjetljiva i brza testiranja (rezultati su gotovi unutar sat). U razvoju je i nova primjena te metode za kućno testiranje koje će biti bez instrumenata, slično testovima za trudnoću. Napredak u jednostavnijem i točnom testiranju je izrazito važno za predstojeću jesen kada se očekuje miješanje ove pandemije s drugim respiratornim bolestima. Tada će brzi testovi biti presudni za ljekarske opće medicine da razlikuju infekciju koronavirusom od drugih infekcija.

Novi lijekovi i cjepiva

Očekujemo da će biomedicinska nauka u sljedećih šest mjeseci napredovati u razvoju novih terapija i testiranju cjepiva. Trenutno se u svijetu istražuje više od 180 različitih vakcina protiv koronavirusa SARS-CoV-2, 21 cjepivo je u kliničkim ispitivanja, a tri su u trećoj fazi kliničkih ispitivanja. Treća faza je zadnja i nakon nje slijedi prihvaćanje ili odbacivanje vakcina. Kod stvaranja vakcina potreban je veliki oprez jer ona moraju biti prvo neštetna i tek onda djelotvorna protiv koronavirusa. Kod stvaranja vakcina na koronavirus najveći dio cjepiva radi se na istom antigenu (S proteinu SARS-CoV-2), koji se prenosi u osobu putem posebnih adenovirusnih vektora (Oxfordska metoda) ili putem korištenja glasničke RNK (većina drugih studija). Do sada objavljeni rezultati su pozitivni i optimistično je očekivati da ćemo djelotvornu vakcinu protiv koronavirusa imati početkom iduće godine. Međutim, postoji i bojazan da vakcine i u trećoj fazi ispitivanja mogu biti odbijena. Osim toga, djelovanje vakcina može biti kratkotrajno i zato je dobro da imamo tri ili više vrsta vakcina na raspolaganju. Pozitivna strana sadašnje krize jest da je ujedinila akademske institucije, farma industriju i biotehnologiju, privatne i državne ustanove, koje zajedničkim naporima rade da bi što brže razvili kvalitetnu vakcinu. Evropska zajednica uložila je milijarde eura u suradnji s kompanijama da bi što prije otkrili i proizveli vakcine. Predviđanja su da će jedna doza vakcine koštati desetak eura, što je trošak proizvodnje. Evropska zajednica trenutačno pregovara s nekoliko vodećih kompanija na isporuci vakcina za sve zemlje Evropske zajednice uključujući i Hrvatsku. 

Osim vakcina, neophodno je stvaranje i druge linije odbrane protiv koronavirusa pronalaskom novih lijekova koji će blokirati životni ciklus virusa. Specifično, radi se o blokiranju virusnih enzima kao što su replikaze i proteaze koje su neophodne za replikaciju koronavirusa. Naša grupa radi na inhibitorima posebne vrste proteaza (PLpro) koja omogućuju širenje virusa, a u isto vrijeme blokiraju i imunološki odgovor kod ljudi. Stvaranje ovakvih lijekova je dugotrajan proces, ali vrlo vrijedan posebno ne budu li vakcina uspješna. Osim toga, lijekovi koji ciljano djeluju na enzime koronavirusa moći će se koristiti i protiv drugih koronavirusa (CoV3 i CoV4) koji će se pojaviti u budućnosti. Iskustva u liječenju hepatitis C i HIV virusa nam pokazuju da i bez vakcine možemo stvoriti uspješne lijekove koja se daju kombinirano.

Čvrsto sam uvjeren da će svijet od ove krize, kao i mnogo puta do sada, spasiti nauka. Ova kriza je dobar trenutak da promislimo o društvenim prioritetima, financijskim ulaganjima i mjestu koje zauzima nauka i obrazovanje u našem društvu.