Demonstracije u Beogradu bile su direktna posljedica najave vraćanja policijskog časa. A povod je novi talas svaljivanja krivice za pandemiju, na građane, piše u autorskom tekstu za DW sociolog Dario Hajrić.

Sinoćnja javna provala kolektivnog gnjeva otkrila je da tačka pucanja postoji čak i u Srbiji. Dok čitate ovaj tekst, propagandna mašinerija vjerovatno se već uveliko bavi iznenadnim protestom u Beogradu, koji se nakratko prelio čak i na skupštinski hol.

Dok će u fokusu svakako biti nasilje demonstranata i njihov sukob sa policijom, s ciljem da se događaj predstavi kao neuspio pokušaj nasilnog svrgavanja vlasti, glavni spin će se sastojati u tome da se kao razlog protesta predstavi najava ponovnog uvođenja policijskog časa.

Kontrola štete

Demonstranti će biti prikazani kao marionete opozicije koje se opiru razumnim mjerama zaštite od Kovida 19 samo zato što im se ne sjedi u kući. To jednostavno nije tačno.

Sinoćnje demonstracije bile su direktna posljedica jučerašnje Vučićeve arogantne, teatralne konferencije za štampu na kojoj je, uz najavu vraćanja policijskog časa na snagu na teritoriji Beograda, izručio i novi talas svaljivanja krivice za pandemiju na građane. To je povod.

Uzrok je to što država očigledno više nema nikakvu kontrolu nad pandemijom, i sada se još jedino bavi kontrolom štete koju su načinile odluke izvršne vlasti i kriznog štaba.

Mjere koje je država uvodila, mijenjala, ukidala pa vraćala, pokazale su se kao nasumični potezi u kojima glavnu riječ vodi kratkoročna politička korist, a ne zdravlje i životi građana.

Sve to ne zanima predsjednika dok na konferenciji za novinare doslovno reprizira melodramu iz marta, u kojoj glumi jedinu razumnu osobu riješenu da pameti prizove naciju nerazumnih, a na kraju izgubi živce i sruči nam u lice da smo za sve što se dešava sami krivi.

Naravno da je to isprovociralo revolt. Neki su gnjevni zato što posljednja četiri mjeseca izlaze napolje samo kad moraju, dezinfikuju i kuću i sve što uđe u nju, ne druže se i nose masku, a sad im se popuje kako su „građani bili neodgovorni", iako se država pokazala neodgovornijom od njih održavanjem izbora usred pandemije.

Drugi su gnjevni zato što slušaju kako im članovi kriznog štaba pričaju o tome kako je virus „oslabio", jer „ne može da izdrži na suncu" i ponašaju se shodno tome, a sad su opet sami krivi kad se to pokazalo kao obično bulažnjenje.

Ljudi su sinoć izašli na ulice Beograda ne zato što se najavljuje novi policijski čas, nego zato što već četiri mjeseca nemaju kontrolu nad svojim životima, a oni kojima je ta kontrola prepuštena smatraju da nisu odgovorni nizašta.

Politička korist

Sinoćnje demonstracije izliv su kolektivne frustracije izazvane činjenicom da neko smatra da ima luksuz da prikazuje broj oboljelih i mrtvih u skladu s tim šta mu donosi trenutnu političku korist, praveći nas sve budalama. 

Otuda sinoćnja izjava jednog od demonstranata predstavlja užareno jezgro bijesa koji se valjao ulicama. Očiju otečenih od suzavca, čovjek je prišao kameri u živom prenosu i rekao: „Ćale, ovo je za tebe, koji si umro, a nije bilo respiratora, u zvaničnom izvještaju. Ćale, mnogo te volim. Đufo, Ljubiša Đuriću, mnogo te volim. Ovo je za tebe, i za mog sina koji se rodio skoro."

Na pitanje reporterke od čega mu je umro otac, dodao je: „Zato što nije bilo respiratora. Ni dan danas nisam dobio testove da je umro od korone. Nije bilo respiratora u zemunskoj bolnici. Oficijelni izvještaj! A na sva usta su pričali da mi poklanjamo respiratore. Ćale, ovo je za tebe, moj ćale. Znam da bi bio ponosan."

Nesumnjivo je da ćemo danas i u danima pred nama slušati režimsku kuknjavu nad nasilnim demonstracijama. Brojaće se zapaljeni kontejneri i polomljene žardinjere. Naricaće se nad ulaznim vratima Skupštine. Na sve to valja im uputiti jedan jedini ispravan odgovor: a šta ste očekivali?

Šta ste očekivali kada ste prošlogodišnje mirne demonstracije učinili besmislenima, kada ste im se podsmijevali, umanjivali brojeve demonstranata i prebrojavali ih stavljanjem crvene tačke na glavu?

Šta ste mislili da će da se desi nakon što ste se isto tako smijali korona-virusu i pričali kako smo potpuno spremni, a zatim panično zatvarali ljude u kuće, kada ste hapsili svakoga ko izađe napolje, a onda puštali svoju pješadiju da po krovovima zgrada pravi bakljade, kada ste odjednom ukinuli sve mjere da progurate izbore, a sada biste da okrivite građane za pune bolnice i ponovo uvedete policijski čas?

Ako se državne institucije prave mrtve, šta bi to tačno trebalo da bude adekvatna reakcija građana na saznanje – potkrijepljeno podacima BIRN-a – da mjesecima prikrivate stvarne brojeve oboljelih i mrtvih?

Šta ste očekivali? Još jednu mirnu šetnju? Onlajn-peticiju? Tihu poslušnost? 

Trenutno se nalazimo u poziciji da demonstranti ne traže čak ni ostavke nego im je naprosto dosta toga da ćute i trpe dok ih kolektivno prave ludima. Jedan od njih, čovjek koji je skinuo masku da mu vidimo lice, u živom prenosu je u kameru izrekao poentu svega što smo vidjeli sinoć. Rekao je: „Neće biti mira ako nema pravde."

Neće, jer takav mir više nije moguć.