Civilizacijski napredak nije iskorijenio trgovinu ljudima, jer se profit od ovog nečasnog biznisa mjeri milijardama dolara.
Američki predsjednik Barak Obama (Barack Obama) je 2011. godine proglasio januar mjesecom podizanja svijesti o trgovini ljudima, radi ostvarivanja preventivnih aktivnosti na suzbijanju savremenog ropstva.
Ni zemlje Balkana nisu pošteđene ove pošasti, čije je tačne razmjere teško utvrditi jer se žrtve trgovine ljudima teško odlučuju da progovore.
Jedna od rijetkih koja je svoje stravično iskustvo iskoristila da pomogne drugim ženama je jedna Nišlijka, koja je, nakon što je pobjegla trgovcima ljudima, godinama pomagala policiji da pronađu i spase njene saputnice, piše Telegraf.
- Jedna poznanica mi je ponudila da radim u kafani kod njene prijateljice u Tutinu. Rado sam prihvatila jer sam bila samohrana majka. Ubrzo su počeli problemi, gazdarica me maltretirala, a nije me plaćala. Jednom prilikom, iskoristila sam njeno odsustvo, uzela svoju zaradu od dnevnog pazara i pobjegla. Namjeravala sam da se do Niša vratim taksijem kako bih što prije otišla iz Tutina. S taksistom sam usput pričala o onome što mi se desilo, sve je djelovalo normalno. Međutim, kad smo stigli do mjesta Ribarići, taksista mi je kazao da ćemo put nastaviti zaobilaznicama da me ne bi uhvatila policija ako me je gazdarica prijavila. Kad smo stigli do mjesta Trpezi, vozač me pozvao da napravimo pauzu u kafani da večeramo. Rekao je da uđem dok sipa vodu u auto, sljedeće što sam čula je zvuk vozila koje odlazi - prisjeća se strave koju je preživjela ova žena.
Kako kaže, nije mogla ni pretpostaviti da se taksista dogovorio s gazdom kafane da mu dovodi djevojke za prostituciju.
- Rekli su mi da su me kupili za 50 eura. Nastavila sam da zapomažem, a oni su me krvnički pretukli. Te noći sam pokušala da pobjegnem, pa su me zatvorili u štalu, tri dana sam bila zaključana. Kad su me najzad pustili, rekli su mi da moram raditi u kafani kao konobarica. Već sljedeće noći gazda me silovao i to se nastavilo svakodnevno. Ubrzo sam shvatila da je jedini način da se spasim da ga pridobijem. Govorila sam da mi je lijepo s njim, ulagivala sam mu se i on je počeo da me vodi sa sobom. Jednom me odveo u kafanu u susjednom selu, tamo je bilo puno djevojaka koje su radile samo u donjem vešu iako je bio januar. Gosti kafane su ih grabili i odvlačili u sobe, jednu su pred svima silovali. Gazda mi je rekao da treba da sam sretna što nisam jedna od njih. Prišao nam je jedan čovjek i pitao da li sam na prodaju. Gazda je kazao da nisam još jer treba da odradim novac koji je za mene dao - priča žrtva trgovine ljudima.
I tako je gazda vremenom stekao povjerenje u T. T. pa je počeo da je vodi u Ivangrad i u Plav.
- Kada smo jednom prilikom krenuli njegovim džipom u Plav za piće za kafanu, rekao mi je da ima čovjeka za mene kojem će me prodati. Otišli smo do tamošnjeg hotela, gdje nas je čekao stariji, krupan čovjek. Gazda ga je pitao da li mu se dopadam, a on je odgovorio da bi volio "da se malo poigra" sa mnom prije nego što me kupi. Otišli smo u hotelsku sobu, a ja sam primijetila da je zaključao vrata, ali da nije izvukao ključ iz brave. Rekla sam mu da legne dok se ja istuširam. Ušla sam u kupatilo, pustila vodu i na prstima izašla. Polako sam sišla niz stepenice, izletjela iz hotela i trčala ulicama dozivajući policiju. Pokazali su mi gdje je zgrada MUP-a, uspjela sam da dotrčim do ulaza, a onda sam se onesvijestila. Bio je to kraj mojih muka - pričala je T. T.
Nakon svega što je preživjela, ova djevojka je sarađivala s policijom kako bi pomogla u spašavanju drugih žrtava trgovine ljudima.
