Prije 80 godina nacisti su napali Poljsku i započeli Drugi svjetski rat, u kome je poginulo oko 70 miliona ljudi, započeo je svoj status na Facebooku jedan normalan, o sebi pri sebi čovjek, građanin i nastavio:
- Danas sam pročitao da je napadu nacista na Poljsku prethodio niz medijskih izvještaja o ugnjetavanju Nijemaca od strane Poljaka. Naravno, izvještaji su bili smišljeni od strane SS-ovaca kako bi opravdali napad na nedužne Poljake.
Slično je bilo i u Jugoslaviji. Sjećam se gomile naslova o svirepo ubijenom srpskom življu na području Hrvatske od strane "ustaša", nakon čega su kolone tenkova iz Beograda krenule i ravnale sa zemljom mnoge gradove i ubijale nedužne civile.
Ni u mom rodnom gradu nije bilo drugačije. Govorilo se da se srpska djeca bacaju lavovima u zoološkom vrtu i razne druge izmišljene priče kako bi se opravdao napad na nedužne ljude.
Ovo pišem jer mediji imaju veliku društvenu odgovornost. Zato mi nikako nije jasno kako jedan sportski portal 2019. godine može nekritički objaviti ovakvu naslovnicu - poentirao je.
Dok su svugdje na svijetu novinarski urednici spoznali da bakljade spadaju u domen nečega što ne bi smjeli glorificirati, domen nezrelosti, zaostalosti, na našim se prostorima prizori bakljada forsiraju kao što bi se forsirali detalji kao jednom kada je legendarnog Džona Terija (John Terry) nekakav spucao nogom u glavu slučajno, pa nije bilo šanse vidjeti na televiziji šta se stvarno desilo. Zabranjeno repetirati išta što iole liči na nasilje. Zabranjeno reklamirati sve što se smatra nepoželjnim.
Na stranu bakljada, posebno je problematičan izbor da za naslovnu fotografiju koja treba da ilustrira pobjedu NK Hajduk nad NK Dinamo nisu možda igrači koji slave pobjedu, detalj iz igre, posebno ako je ključni detalj..., već navijač koji ponosno drži upaljene baklje (ali ne ivanjske) u majici "ubi Srbina" (nije čak ni ubij).
I bez namjere da neko nekome bude mentor ili učitelj kako treba raditi (svi svakako danas sve znaju pa je davati savjete postalo nesuvislo, samo što nije čak odraz gluposti), status ovog običnog građanina ne treba ni dopunjavati ni modificirati.
Kakvi igrači, kakvi bakrači. To je običnih nekakvih 11 ikebana, bitni su svi drugi posebno ako su ispunjeni mržnjom. I nebitno je li prema Srbinu. Da nema Srbina, bio bi to Zagrepčanin, da nema njega, nego iz kvarta, haustora, odakle bilo.
Toliko o utjecaju medija na raspirivanje međunacionalne mržnje.
