Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u autorskom tekstu koji je objavio srbijanski ''Kurir'', između ostalog, pisao je i o Denisu Zvizdiću, predsjedavajućem Vijeća ministara Bosne i Hercegovine koji je predstavljao BiH na samitu lidera zemalja zapadnog Balkana u Berlinu ove sedmice.

Vučić je naveo da "postoje prilike koje ne treba propustiti i Berlin je, svakako, bio jedna od njih".

Ukazao je da je to "tačka s koje se određuje da li će nam sljedeće godine prolaziti u gigabajtima ili u mitovima. Brzo, ili užasno sporo. U razvoju, ili u svađi i podjelama. U razumijevanju, ili zbunjenosti".

- Dio Balkana to, očigledno, nije shvatio. (Denis) Zvizdić, (Ramuš) Haradinaj, (Hašim) Tači, potcijenili su Evropu, Merkel i Makrona, na način na koji to nije urađeno još od čuvenog mita u kojem je ona djevojčurak koju otima i siluje Zevs - napisao je Vučić.

- Dvoje najvažnijih predstavnika Evrope pokazali su u Berlinu koliko im je do toga i stalo, između ostalog i tako što nisu insistirali ni na čemu drugom osim na našem, balkanskom dogovoru. U jednom trenutku, kada je Merkel, a u ime Njemačke i Francuske, dala određenu ponudu Albancima, a oni je pitali, a ko nam to garantira, žena je zabezeknuto pogledala u njihovom smjeru i zapitala se, zar vam jasna riječ Njemačke i Francuske nije dovoljna - napisao je Vučić.

- Odgovor je, dakle, bio, balkanski. Emocija Haradinaja, Tačija i Denisa Zvizdića, negativna, uperena ka Srbiji kao ''dežurnom krivcu'', umjesto racija koji nas tjera da, uprkos svemu, barem probamo da se razumijemo. Iznenađujuće je bilo i to da je Republika Srpska više puta spomenuta u negativnom kontekstu i tu nikakvih razlika između Tačija i Zvizdića nije bilo. Baš kao što nije bilo ni odgovora na naše pitanje, a u čije to ime govori Zvizdić, svoje, ili Bosne i Hercegovine koja nije i neće priznati nezavisnost Kosova. Umjesto poziva na razum, sve to je ličilo na poziv da komšiji, odnosno Srbima, ma gdje da žive, crkne krava. Naš odgovor u budućnosti mora da bude nedvosmislen. Složan i jedinstven srpski nastup u jačanju povjerenja prema komšijama, ali i snaženju vlastite pozicije, prije svega, ekonomske, bližeg političkog i kulturnog povezivanja uz očuvanje našeg jezika i ćiriličkog pisma na sve formalne okvire u kojima ćemo da se krećemo. Ništa od toga ne možemo sami, zato su nam potrebni prijatelji - stoji u Vučićevom tekstu.