Dražen Šolc (57), najbolji hrvatski bubnjar koji je svoj udio dao i u ''Parnom valjku'', suočio se s optužbom da je prije nepunih godinu na zagrebačkoj Ilici usmrtio pješaka na zebri i potom pobjegao.

No to nije sve, jer je Šolc tog kobnog jutra 22. septembra prošle godine imao više od 1 promila alkohola u krvi, a u mokraći se našlo i kokaina pomiješanog s lijekovima poput levamisola.

Bez obzira na sve sastojke u tijelu, Šolc je sjeo za upravljač svog Renault Clia te se u 5 sati vozio lijevom trakom prema Vrapču da bi dolaskom do kućnog broja 298 naletio na pješaka Vjerana Dasovića (34), koji je tog trenutka prelazio pješački prijelaz i koji je zadobio stravične povrede.

Umjesto da Šolc izađe iz auta, pomogne pješaku i pozove Hitnu pomoć, on se odvezao u noć, a nesretni pješak je tri dana kasnije u KB "Sestre milosrdnice" podlegao povredama. Osim zbog izazivanja nesreće sa smrtnom posljedicom, optužnica Općinskog državnog tužilaštva posrnulog bubnjara tereti i za nepružanje pomoći. 

- Te večeri sam se probudio oko 3 ujutro. Popio sam jednu limenku piva. Nisam imao cigareta pa sam ih otišao kupiti. Pritom sam na Iblerovom trgu sreo poznanika kojeg sam pristao odbaciti do kuće. Osjećao sam se sposobnim da mogu voziti. Na mjestu nesreće sam osjetio u jednom trenutku da je nešto udarilo u desnu stranu auta. Zvučalo je kao da mi je neko bacio torbu na auto. Pogledao sam na retrovizor i nisam ništa vidio, pa sam nastavio vožnju dalje po Ilici. Skrenuo sam u prvu desno ulicu, a kako ni moj saputnik nije vidio što se dogodilo jer je gledao u mobitel, stao sam i vidio oštećenja na autu, a kod suvozača se razbilo staklo koje se rasulo unutra. Kasnije sam se pješice vratio na mjesto nesreće i vidio da je neka osoba povrijeđena. Tek tad sam shvatio što se dogodilo, ali nisam ostao tamo već tek, kad sam kasnije skupio hrabrosti, javio sam se policiji koja je došla onda do mog auta - ispričao je u Tužilaštvu slavni bubnjar, rekavši da je u vrijeme nesreće bio mrak te da se ne sjeća je li samo mjesto gdje je bio nalet bilo osvijetljeno uličnom rasvjetom. 

Negirao je pri tome da je vidio pješaka da je prilazio zebri, odnosno "misli da je vidio nešto crno, možda siluetu čovjeka, ali da u tom trenutku više ništa nije mogao učiniti".

- Da sam bio svjestan da sam udario u čovjeka, sigurno bih stao. Vozio sam brzinom od 50-60 km/h - uvjeravao je tužioce još Šolc.

No, iz izvještaja policije proizlazi druga priča, odnosno da su Šolca policajci toga dana oko 13.10 čekali kod njegovog automobila, i to nakon što su primili dojavu od građanke o oštećenom vozilu. I ni tad im se nije htio predati već se pokušao udaljiti hodajući prema Glinskoj, ali nije daleko stigao. Policajac ga je sustigao i legitimirao te uhapsio.