Mladić iz Kočana, gradića na istoku Makedonije, Vangel Trkaljanov već 12 godina se nalazi u invalidskim kolicima, a radi nevjerovatne stvari.

On kaže da život može biti lijep uprkos teškom hendikepu, a to dokazuje ličnim primjerom.

Leti paraglajderom, skače iz aviona sa padobranom, skija, pliva i bavi se raftingom.

Ljetnji odmor na moru u Nesebaru, u Bugarskoj, u avgustu 2005. godine bio je koban za tada 19-godišnjeg mladića.

Spuštajući se niz tobogan u jednom akva-parku, Vangel je glavom udario u plićak, slomio kičmu i ostao paraliziran.

- Nakon nesreće, dvije sedmice sam bio u Bugarskoj, gdje sam i operisan, a poslije sam ležao u kostozglobnoj bolnici u Ohridu, gdje se zbog mene preselila cijela porodica. Pet mjeseci nakon povrede riješio sam da napustim bolnicu. Roditeljima sam rekao da će mi bolje biti ako ležeći gledam u tavan kod kuće, nego u tavan bolnice - priča Vangel za sdk.mk.

Kada se vratio kući, angažirali su mu privatnog fizioterapeuta, a otac i majka prestali su da idu na posao.

- Sa mnom su vježbali od šest do osam sati svakog dana. Zahvaljujući tome, sada mogu da sjedim uspravno, što rijetko ko sa mojom dijagnozom može - dodaje.

Zahvaljujući velikoj ljubavi i podršci roditelja, nikada nije padao u depresiju.

- Život može biti lijep i u invalidskim kolicima, samo, potrebni su odgovarajući uvjeti. Najbitnija je podrška porodice, a potom i društva - kaže Vangel.

Način života nakon nesreće mu se iz korijena promijenio. Prije tog kobnog dana bio je aktivan sportista, a nakon nesreće najveći problem mu je bio što je u svemu zavisio od drugih, pa i u najosnovnijim stvarima poput održavanja lične higijene.

- U početku nisam mogao da pomjerim ni ruke, ni noge. Svakodnevnim vježbanjem uspio sam da vratim funkciju ruku, da ne bih toliko zavisio od drugih. Sada sam na nivou da bih u nekoj stranoj zemlji mogao da funkcionišem kompletno sam. U Makedoniji ne mogu, jer nisu stvoreni uslovi za ljude poput mene - dodaje ovaj hrabri mladić.