Osam ubistava iz koristoljublja počinjeno je u Crnoj Gori tokom proteklih deset godina. Mete zločina bile su, statistika pokazuje, uglavnom stariji ljudi, dok su počinioci najčešće fizički nadmoćnije i mlađe osobe, nerijetko u rodbinskim vezama sa žrtvama, piše Pobjeda.

Posljednje ubistvo iz koristoljublja dogodilo se upravo prethodne sedmice u Podgorici, kada je triđesetđevetogodišnji Pljevljak Emil Sarvan zadavio tetku, profesoricu ruskog jezika u penziji Duriju Pojatić. Pretpostavlja se da je motiv koristoljublje, s obzirom na to da je policija kod njega pronašla 150 eura. Interesantno je da je Pojatić poslije nekoliko godina, koliko je novčano pomagala Sarvana, željela da prekine svaku komunikaciju sa njim, pa ga je i prijavljivala policiji za uznemiravanje. Ipak, prošlog ponedjeljka on je našao način da uđe u njen stan i dođe do njenog novca na najsuroviji mogući način.

Surovo mučenje

Krajem maja u plavskom selu Brezojevice na meti provalnika, dva sata iza ponoći, našao se bračni par Gordana (84) i Vuko Dašić (82).

Gordana je te noći mučena na najsuroviji način do smrti. Odbukcioni nalaz je pokazao da je ugušena. Njen suprug Vuko preživio je pukom srećom. Naime, Vuko je tokom zlostavljanja izgubio svijest, pa su razbojnici mislili da je preminuo i ostavili ga nepomičnog na podu kuće. Zbog ovog zločina uhapšeni su Plavljanin Marko Šoškić (24) i Bjelopoljac Aleksandar Konatar (35), koji su iz kuće bračnog para Dašić ukrali 600 eura.

Godinu ranije, iz koristoljublja ubijena je Ajša Beriša (71) sa Kosova, koja je bila nastanjena u Podgorici. Tada 22-godišnji Podgoričanin Elvir Harizaj presreo je staricu i usmrtio je udarajući je kamenom u glavu. U ubistvu mu je pomogla osamnaestogodišnja supruga Bajramša Hoti iz Peći i Podgoričani Hadži Hasi i Šefćet Demiri. Ajša Beriša je ubijena zbog novca, a kod sebe je imala svega 10 eura, koje su ubice uzele nakon što su je ubile.

Zbog novca je 14. septembra 2015. godine ubijena i učiteljica u penziji Stana Božović, a za taj zločin osumnjičen je Goran Đurišić, Adrian Pjetro i dva maloljetnika. Istraga je pokazala da je ubistvo počinjeno iz koristoljublja. Sudski proces protiv okrivljenih u ovom slučaju vodi se u podgoričkom Višem sudu.

Više od 40 uboda

Rufin Vujović, Renato Berišić i Anela Koljenović su prošle sedmice osuđeni na ukupno 80 godina robije zbog ubistva carinika u penziji Želimira Bokana, marta 2015. godine. Vujović je osuđen na 40 godina dok su Berišić i Koljenović dobili po 20 godina zatvora. Vujović je, kako se sumnja, bio organizator, koji je nagovorio Berišića i njegovu djevojku Anelu da opljačkaju Bokana. Pokojni Bokan je poznavao Vujovića, kojeg je zajedno sa Koljenović i Berišićem te kobne večeri ugostio u svojoj kući u Baru.

Rezultati istrage ukazuju da su osumnjičeni znali da Bokan ima novac u porodičnoj kući. Koristeći Vujovićevo poznanstvo sa žrtvom, „trojac“ je bez problema ušao u kuću Bokana. Istraga ukazuje da su nožem i oštricama flaše nasrnuli na žrtvu i nanijeli mu 40 ubodnih rana. Istražitelji pretpostavljaju da su iz kuće odnijeli više komada lovačkog oružja i vrijednih predmeta.

Maksimalna kazna zatvora od po 40 godina prošle godine potvrđena je Vesku Agoviću iz Petnjice i Alenu Piljeviću iz Berana jer su, prema ocjeni suda, 22. februara 2015. godine iz koristoljublja ubili Meha Agovića.

U optužnici se navodi da su Agović i Piljević 22. februara, u Petnjici kod Berana, ubili Meha Agovića, iz sela Gornja Vrbica, koji je raznosio mještanima sela penzije i socijalna primanja. Žrtva je kod sebe imala 2.400 eura.

Piljević i Agović su ga sačekali na seoskom putu gdje su ga više puta udarali po glavi i tijelu, nakog čega su ga odvukli i ostavili u potok, gdje je preminio od posljedica mučenja.

Dvadesetogodišnju robiju dobio je i Cetinjanin Marko Adžić, jer je na podmukao način i iz koristoljublja ubio svoju babu Maksimiju Raičević.

Umišljaj

Praksa pokazuje da je najveći broj zločina iz koristoljublja planiran.

“Svi oblici teškog ubistva, među kojima je i ubistvo iz koristoljublja, kao vid krivice predviđaju umišljaj. Direktni umišljaj podrazumijeva promišljenost i namjeru da se prouzrokuje smrt, što uključujući motive zločina i shvatanje njegove posljedice kao i prethodno planiranje koje uključuje svjesnu odluku”, pojašnjava kriminolog Velimir Rakočević.

On navodi da su izuzeci oni slučajevi gdje postoje takozvano „djelovanje situacionih faktora” kao izazivača, pri čemu se situacija shvata kao povoljna prilika za zločin.

“Našim zakonom za ubistvo iz koristoljublja zaprijećena je kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora od 30 do 40 godina”, kazao je advokat Obrad Delević.

On pojašnjava da je za klasifikovanje nekog ubistva kao zločina iz koristoljublja potrebno da je počinjeno s namjerom da se na taj način za sebe ili drugog ostvari neka materijalna korist.

“Ne podrazumijeva se samo težnja da učinilac ubistvom pribavi materijalnu korist za sebe, nego i za drugog. Postizanjem materijalne koristi smatra se ostvarenje materijalne dobiti, odnosno uvećanje imovine, ali i sprečavanje umanjenja imovine do koga je inače trebalo da dođe”, pojasnio je advokat Delević.

On navodi da se najčešće ubija radi postizanja materijalne koristi na koju se nema pravo. Za kvalifikovanje krivičnog djela nebitno je da li je željena imovinska korist ostvarena ubistvom, jer se smatra da je dovoljno da je motiv bila koristoljubiva namjera.

“Smatram da ubistva za nagradu ili radi postizanja nasljeđa, ubistvo povjerioca da bi se izbjeglo plaćanje duga, ubistvo poslovnog partnera radi uklanjanja konkurencija i slično, jesu ubistva iz koristoljublja”, zaključio je on.

Horor u Drobnićima

Ubistvo iz koristoljublja dogodilo se i 2005. godine kada su Rade D. Stošić i Kristijan T. Gondi ubili njemačkog državljanina Klausa Dojčlendera (63). Oni su osuđeni na po 30 godina zatvora zbog tog zločina. Gondi je to uradio zbog 17.000 eura, a Stošić radi prisvajanja imovine Dojčlendera, stana od 105 kvadrata u naselju Drobnići, koji je bio uknjižen na njegovo ime. Utvrđeno je da je smrt Dojčlendera bila nasilna jer je tijelo bilo raskomadano i bačeno u more. Kesu sa ostacima tijela izbacilo je more kod ostrva Mljet u Hrvatskoj, da bi DNK analizom utvrđeno ko je žrtva. Uslijedio je rasplet slučaja.

Tanka linija između mračnih želja i zločina

Od velikog značaja za razumijevanje motivacionog procesa koji se odvija u glavi ubica iz koristoljublja, prema riječima kriminologa Velimira Rakočevića, je podjela tog procesa u dvije faze: fazu želje i fazu akcije.

On pojašnjava da nemoralne želje, impulsi i htjenja, suprotno našoj volji, stalno nalaze svoj put do svijesti. Pored toga veliki dio ostaje neostvaren jer se potiskuju, zaboravljaju, odbacuju ili mijenjaju.

“Realizacija mračnih želja zavisi od specifičnosti konkretne situacije u kojoj se osoba nalazi, ali i od individualnih karakteristika same osobe. Ono što je zajedničko za ubicu iz koristoljublja i konformistički strukturisanu osobu sa kiminalnim motivima je postojanje želje da počine krivično djelo. Linija razdvajanja je izostanak akcije. Drugim riječima, ubistvo ne počine osobe koje imaju dovoljno socijalnog kapitala”, navodi Rakočević.

Pohlepa pokreće

Kriminolog Velimir Rakočević za Pobjedu pojašnjava da su počinioci zločina iz koristoljublja osobe koje teže da postignu materijalnu korist po svaku cjenu, pa i ubijanjem. Glavni motiv je pohlepa.

“Najčešće to nijesu ubistva radi gole egzistencije. Da je tako ne bi bilo u pitanju teško ubistvo. Riječ je o pohlepi za sticanje protivpravne koristi. Počinioci su hladni i okrutni, bez osjećaja da ubijaju. Postupaju kao da žrtva ne pripada ljudskom rodu”, kazao je Rakočević.

On pojašnjava da počinioci ubistava iz koristoljublja su uglavnom su vaspitno zapuštena lica bez mogućnok sti prosuđivanja. Ističe da, iako se ne javlja često u praksi, pod teškim ubistvom iz koristoljublja se podrazumijeva i kada je ono motivisano obezbjeđivanjem nužnih sredstava za elementarne životne potrebe učinib oca ili njemu bliskih osoba.

“Ukoliko bi se ove osobe tretirale na drugačiji način, bilo bi to neopravdano privilegovanje zločinaca. Činjenica daje učinilac postupao u namjeri da obezbijedi egzistencijalne potrebe može uticati na to da kazna bude eventualno blaža”, pojasnio je Rakočević.