Biljani je sa samo osam godina potvrđena dijagnoza jednog od najtežih oblika raka kostiju – osteo sarkom, zbog kojeg je izgubila nogu.

Biljana Stojković je imala rak zbog koga joj je amputirana doga. U emisiji "Život Priča" opisala je svaki trenutak svoje borbe sa opakom bolešću.

Ona više nema rak, ali je ostala i bez noge. Ipak, ovu pozitivnu djevojčicu to ne spriječava da živi život baš kao i svi njeni vršnjaci.

Majka Dragana i otac Miroljub govore za "Život priča" kako je Biljana 2012. godine nakon gimnastike osjetila bol u nozi, a nakon samo 15 dana joj je potvrđena dijagnoza da ima jedan od najtežih oblika kancera kostiju - osteo sarkom.

Zbog ove bolesti je morala da ide na kemoterapiju, a roditelji kažu da je bilo momenata kada su se strašno plašili, ali da im je to ujedno davalo snagu da nastave sa borbom.

U maju 2012. krenuli su na prvu kemoterapiju, a Biljana je svoju kosu potpuno odsjekla, i kaže da sada ima ljepšu zahvaljujući kemoterapijama.

Roditeljima je poslije šeste kemoterapije, predloženo da se uradi zamjena potkoljenične kosti. Rezultati su bili odlični nakon operacije, ali da nevolja bude veća, Biljana je poslije presađivanja kosti pala i slomila butnu kost te noge. I tada ljekari predlažu amputaciju. Svi ljekari su bili iznenađeni otkud recidiv, posebno sa tako dobrim rezultatima.

Otac koji je odlučio da provjeri još jednom Biljanine rezultate poslao ih je u Segedin, gdje je ustanovljeno da ona zapravo boluje od tumora velikih ćelija. To je tumor koji se liječi injekcijama i uopšte nije maligni.

Nakon amputacije noge i propisane nove doze kemoterapije, roditelji su počeli da razmišljaju o tome da bi ipak trebalo da se obrate nekoj klinici u inostranstvu.

Odlučili su da odu u Milano gdje na kontrolnim snimcima, rentgen pokazuje da Biljana ima nekoliko metastaza na plućima.

Nakon toga, kreće ponovo još jedna borba. Srećom Biljana reaguje dobro na terapije, i nakon četvrte kemoterapije rezultat pokazuje da na plućima nema ništa. Biljana se vratila u Beograd, dobila je protezu, za koju kaže da je odmah zavoljela.

Njena borba je dugo trajala, nije klonula duhom, borila se smijehom, pozitivnom energijom što joj je i dodatno davalo dodatnu snagu da istraje.