Željko Milošević je istaknuti trebinjski pozorišni stvaralac, čiji je rad obilježen višestrukim talentima – režijom, glumom, pisanjem. Njegova ljubav prema pozorištu nije samo profesija, već način života.
Milošević je za „Dnevni avaz“ rekao da je još kao dijete počeo pokazivati ljubav prema kulturno-umjetničkom pravcu.
Dramske sekcije
- Davno je to bilo, ali tada sam se, ne samo zainteresovao, već i potpuno zarazio tom pozorišnom ljubavlju. Očaralo me kako pozorište funkcioniše, način na koji ljudi unutar njega djeluju, te sve ono što ono nosi i donosi. Na kraju krajeva, moja ljubav prema pozorištu je krenula tada, u tim ranim danima, i nikada nije prestala – kazao je Milošević.
Bez pozorišta bi se osjećao kao da mu je oduzet dio duše, istakao je te dodao da za drugi posao ne zna.
- Zadovoljan sam što živim uz pozorište i što pozorište živi uz mene. Pozorišna umjetnost je moj svijet. Bavim se režijom, pišem, glumim, radio sam i scenografije, a ponekad, doduše rijetko, i kostimografije. Volim istraživati razne sfere unutar pozorišta, čak i one koje mi na prvi pogled ne pripadaju. Pozorište je za mene mnogo više od posla – to je način života. Često ističem koliko sam srećan što se bavim upravo onim što istinski volim, poštujem i cijenim – naglasio je Milošević.
Milošević je dobitnik nagrade za pedagoški rad u oblasti scenskih umjetnosti „Grozdanin kikot“.
- Pedagoškim radom sam se počeo baviti nekako spontano, nakon nesrećnih događaja rata. S nekolicinom kolega i prijatelja odlučio smo pokrenuti nešto što smo mi imali u svojoj mladosti – dramske sekcije i radionice koje su bile važan dio našeg odrastanja. Smatram da je rad s djecom kroz dramsku pedagogiju izuzetno važan jer im pruža priliku da bolje upoznaju sebe, razviju samopouzdanje i nauče kako oblikovati i izražavati svoje mišljenje bez povređivanja drugih. To su ključne životne lekcije koje pozorište može pružiti – poručio je Milošević.
Korak dalje
Naglasio je da Trebinje zaista ima kapacitete za profesionalno pozorište.
- Iako je mali grad, ima veliki broj pozorišnih i drugih umjetnika, što potvrđuje da bi profesionalna scena bila prirodni nastavak njegove kulturne tradicije. Međutim, da bismo napravili korak dalje, potrebna je podrška politike – formiranje budžetske stavke za profesionalno pozorište, zaposlene glumce i redovan repertoar – kazao je Milošević.
Najveći uspjeh
Milošević je rekao da mu je glavna želja da djeca kroz zajednički rad, zabavu i druženje nauče cijeniti umjetnost i steknu vještine korisne u svakodnevnom životu.
- Najdraže povratne informacije dobijamo od ljudi koji nisu nastavili karijeru u pozorištu, već u društvenim i tehničkim naukama, a koji nam kažu da su im dramske radionice pomogle na fakultetima, u karijeri i u odnosima s ljudima. To smatram našim najvećim uspjehom – dodao je Milošević.