Predstava "Gnijezdo“, koja već šestu godinu ispunjava sale pozorišta širom BiH, nastavlja intrigirati publiku poslije svakog gledanja.

Nikolina Marić, koja igra jednu od glavnih uloga - sestru Ginu, za "Dnevni avaz“ je rekla da je predstava nastala iz improvizacija, pod sjajnim vodstvom rediteljice Marine Petković-Liker, te da nema konačnog teksta.

Improvizacija uloge

- Mi cijelu predstavu improviziramo, pa je tako svaka izvedba jedinstvena i drugačija. Naravno, imamo neke punktove do kojih moramo stići, ali se tijekom igranja prilagođavamo i reagiramo na novonastale situacije i improvizacije ostalih kolega.

Kao drugo, publiku tretiramo kao naše goste u kući, tako da je četvrti zid srušen od samog početka, kada ih dočekujemo i nudimo im kafu, čaj i rakiju, a na kraju predstave ih počastimo i kolačima koji su se kuhali, odnosno pekli, tijekom predstave - kazala je Marić.

Predstava "Gnijezdo“ prati tri sestre i trojicu braće koji se na godišnjicu majčine smrti sastaju i počinju raspravu o tome šta će uraditi s porodičnom kućom, koja je stara i neuvjetna za život.

- Ja igram jednu od sestara, Ginu, koja je jedina na neki način uspjela u životu, završila je fakultet i posvetila se karijeri. Ostali su, osim brata Martina koji živi u Norveškoj, ostali zatočeni u prošlosti i dok ne riješe neke stare razmirice i tajne koje ih tište, ne mogu krenuti dalje. Nisam imala osjećaj da idem na posao, nego na druženje s dragim prijateljima, a takav je osjećaj na svakoj izvedbi ove predstave - rekla je Marić.

Porodična svađa

Istakla je da je fenomenalan osjećaj na tako poseban način povezati se s publikom, pogotovo jer znamo da su svi morali jednom u životu doživjeti porodičnu svađu zbog raspodjele imovine.

- Neki su zbog takvih stvari prekinuli svaki kontakt s braćom ili sestrama. Publika emotivno doživljava ovu predstavu, što se osjeti odmah prateći njihove reakcije - od iskrenog smijeha do glasnog plača. Mnogi od njih imaju potrebu porazgovarati s nama, zagrliti nas i podijeliti svoju priču, koja je slična našoj u predstavi. Možda smo ovom predstavom uspjeli pomiriti neke obitelji, jer su shvatili da su povezanost i ljubav među braćom i sestrama najvažniji u životu. To je ono što život ispunjava srećom i osjećajem da pripadamo negdje i da nismo sami na ovom svijetu, a ne materijalne stvari koje na kraju života ne možemo ponijeti sa sobom - naglasila je Marić.

Ovaj projekt je bio svojevrsna prekretnica u njenoj karijeri, jer je drugačiji od svega što je dosad radila.

- Nakon ovoga postala sam sigurnija na sceni i vjerujem da se mogu izvući u svakoj nenadanoj situaciji tijekom izvedbi. Nerad je smrt za glumca. Najvažnije je stalno biti u glumačkoj formi, igrati različite uloge i istraživati - poručila je Marić.

Uloge i putovanja

Svaki projekt i svaka nova uloga je posebno iskustvo, iz svake naučiš nešto novo i otkrivaš u sebi neke nove emocije, kazala je Marić.

- Često iznenadim samu sebe nekim reakcijama na datu situaciju. Sa svakim novim projektom glumac raste i razvija se. Želim što više zanimljivih uloga, putovanja, druženja, upoznavanja zanimljivih ljudi i predivnih procesa kojih ćemo se uvijek sjećati s ponosom i osmijehom - rekla je Marić.