Sa svoje 34 godine Rikardo Druškić pomjera granice i osvaja svijet svojom vizuelnom umjetnošću, od slikarstva, ulične i digitalne umjetnosti do ilustracije.

Njegova nova serija radova naslovljena “Mundus Novus: Novi Svijet” zauzima centralno mjesto u galeriji “Mission” u Sofiji, a postavka će trajati do 26. aprila.

Ogromno zasićenje

O novim i starim projektima, pričama koje se iza svakog ciklusa kriju, umjetnosti, modernoj tehologiji i životu u Sarajevu, Druškić je govorio za “Dnevni avaz”.

Među posljednjim Vašim projektima je XANTEA 2502 VR. Kako biste opisali taj projekt?

- Projekt Xantea 2502 predstavlja pionirsko istraživanje spajanja VR tehnologije i umjetnosti. Xantea 2502 je simbol evolucije kreativnog izražavanja u novoj, digitalnoj eri. Naš projekt želi da nadiđe konvencionalne umjetničke metode, upuštajući se pritom u područje u kojem virtuelni prostor postaje centralni dio umjetničkog izražavanja. Sveobuhvatni cilj XANTEA 2502 VR je da redefiniše savremene umjetničke narative, da stvori novi jezik kreativnog izražavanja koji rezonuje sa složenošću modernog svijeta kao i da umjetnost odvede u apstraktni, do sada, neistraženi prostor. Nadalje, Xantea 2502 ima cilj da katalizira kulturno i intelektualno buđenje o ulozi tehnologije u oblikovanju naših umjetničkih i društvenih pejzaža.

Uspjeli ste spojiti umjetnost i tehnologiju. Kako i zašto?

- Jedan od osnovnih zadataka umjetnosti jest da konstantno ulazi u teritorij nepoznatog. To je način na koji ona ide naprijed i razvija se. S tim u vezi, spajanje tehnologije i umjetnosti je zaista neminovno. Ovu trajektoriju unutar umjetnosti već sada možemo vidjeti kroz njene različite oblike i manifestacije. Otvaraju se nove mogućnosti, a umjetnost nakon ogromnog zasićenja usred repetitivnog sadržaja može opet početi da cvjeta.

Je li to budućnost, kako umjetnika, tako i publike da drugačije prave, odnosno promatraju i uživaju u umjetnosti, a, s druge strane, obogaćuju tehnologiju i tehnologija nju?

- Kako sam već rekao, u posljednjih tridesetak godina, pojavom fenomena interneta, dešava se proces velikog zasićenja unutar umjetnosti. Puno je sadržaja. A on je najčešće repetitivan. Jako je teško naći originalan umjetnički jezik danas. Ispod prvog sloja koji je u umjetnosti estetske vrijednosti, drugog u kojem se sadrži poruka, nalazi se i treći sloj, unutar kojeg se nalaze matematičke formule, koje daju strukturu umjetničkom djelu.

Te strukture je gotovo nemoguće mijenjati, a njih umjetnik gotovo da preuzima nesvjesno. One su glavni razlog zašto gotovo svaka umjetnička djela danas podsjećaju jedno na drugo. Od tolike repetitivnosti, umjetnost je počela da se guši. Spas ili priliku za ponovno rođenje daje tehnologija. Polje digitalne umjetnosti nema granica (osim onih koje će tu biti uslijed ljudskih regulativa), a mogućnosti su beskonačne.

Ono što je nekad bila 2D slika uz pomoć tehnologije postaje djelo unutar nove, 3D dimenzije, koja ima priliku da uvuče posmatrača na jedan sasvim nov i revolucionaran način. Otvara se jedan novi, apstraktni prostor, pun potencijala, a to je ono što umjetnosti bezuslovno treba.

Iza Vaših djela uvijek je neka priča. Čini se da dobro razradite, a onda sve to na platno prenesete. Gdje pronalazite inspiraciju?

- Moja umjetnost i moj kreativni proces mijenjali su se zajedno sa mnom. Nekada sam stvarao brzo, često i moja umjetnost je bila proizvod moje intuicije i impulsa. Danas su stvari potpuno drugačije. Za svaki od radova prethodi velika priprema. Razmišljam o temi, kompoziciji, pripremam se u “Photoshopu” mjesecima prije nego što započnem rad. Kada dođe vrijeme za egzekuciju, koja najčešće traje između četiri i sedam sedmica, najveći dio posla je spreman, a meni preostaje da slikarsku tehniku iskoristim kako bih početnu ideju učinio još i boljom. Što se tiče pronalaska inspiracije, ja sam mišljenja da slobodna volja ne postoji. Mislim da je naša svijest izvršni producent ili PR procesa koji se dešavaju duboko unutar naše podsvijesti. S tim u vezi, ne mislim da čovjek pronalazi ideje, ili umjetnik inspiraciju, prije da one pronalaze nas. Ono što mogu da primijetim jeste da teme koje istražujem kroz umjetnost, mitologiju, umjetnu inteligenciju, psihologiju, filozofiju, i razne druge nauke, pokušavam inkorporirati u svoje narative.

Kontradiktorna ličnost

Vidite li svoju budućnost u BiH?

- Kada sam bio mlađi, osjećao sam se jako otuđenim u ovom društvu. S vremenom sam shvatio da je sreća unutarnji pojam, a da vanjski faktori gotovo nikako ne utječu na mene, osim onih koji po prirodi svoje stvarnosti, naravno, moraju. Sretan sam čovjek ovdje u Sarajevu. Svaki dan sam u prirodi, okružen sam ljudima koje volim i koji vole mene. Ima nešto i herojski u tome da čovjek ostane ovdje i bori se s mrakom iz okruženja. Mene su heroji odgajali, a ja sam im se uvijek divio. Sasvim je prirodno da i sam istim putem krenem.

Ono što je meni posebno zanimljivo jeste da Vi vedrim bojama pokazujete čak i sumornost?

- Umjetničko djelo, ukoliko umjetnik stvara slobodno, uvijek je najbolji odraz umjetnikovog karaktera i temperamenta. Ja sam kontradiktorna ličnost, razvučen između različitih polova koji unutar mene postoje. Sasvim mi je prirodno i normalno da kroz taj filter spajam različitosti, a jedna od njih je, eto, upravo i ta, žive boje i sumornost. Također, mislim da je život kao fenomen jako kompleksan.

Umjetničke priče postoje na dva nivoa: prva je arhetip heroja, gdje su dobro i zlo uvijek jasno definisani i razlikuju se. Te priče su dobre jer naglašavaju etičke i moralne norme, bez kojih bi na svijetu sigurno nastao haos. Drugi tip priča jesu one kojima se ja bavim unutar XANTEA/E, a koje mislim da bolje odražavaju realnost svijeta. Dobar čovjek nije samo dobar čovjek, a loš ili zao nije samo zao. U svakom mraku krije se svjetlost i u svjetlosti se krije mrak. Tako je i s tim bojama koje si spomenula.

Upozorenje čovječanstvu

Budućnost se prožima u njima, roboti, druge planete, spajanje i razdvajanje svjetova? Je li to Vaša mašta, ono kako, ustvari, zamišljate budućnost?

- Planeta na kojoj se odvija radnja mog novog ciklusa zove se XANTEA 2502. Smještena je u dalekoj budućnosti, tačnije 2502. godini. To je planeta sa svojim zakonitostima, na kojoj zajedno žive roboti i mitološka bića. Planeta Xantea postoji na više nivoa. Ona, prije svega, stoji kao upozorenje čovječanstvu uslijed dolaska vrlo opasne tehnologije, koja nas može u potpunosti izbrisati s planete Zemlje. Roboti koji su pobjegli sa Zemlje i došli na Xanteu, preuzevši ljudske običaje i kulturu, na to nas podsjećaju. Narativi sa Xantee mi također pomažu da pomirim svoje polaritete koji se ogledaju kroz dva dominantna pola: racionalni i iracionalni i kognitivnu disonancu koju oni nose sa sobom.

Rezidencija u Mančesteru

Vaša djela su u brojnim svjetskim metropolama. Šta Vas čeka za dalje?

- Upravo sam se vratio sa svoje pete internacionalne izložbe koja je bila u Sofiji, a uskoro me čeka i šesta. U Sofiji sam izlagao na inicijativu Ambasade Bugarske. Tamo se okupio diplomatski bugarski kor koji je podržao izložbu, a “Mission” galerija je bila mjesto gdje su radovi iz ciklusa “Mundus Novus” izlagani.

Ono što sada mogu s velikom srećom najaviti jeste da sam dobitnik jedne prekvalitetne rezidencije u Americi. U septembru odlazim na tri mjeseca u Mančester, Nju Hempšir, gdje ću razvijati svoj koncept XANTEA 2502 FUSION. Nakon tri mjeseca imat ću i svoju izložbu, gdje ću premijerno imati priliku američku publiku upoznati sa svojim radom. Plan mi je napraviti jednu multidisciplinarnu izložbu, unutar koje će publika imati priliku da vidi fuziju umjetnosti i tehnologije.

Također, bitno je da kažem da ću u Mančesteru dobiti priliku da se upoznam s tehnološkim firmama koje su voljne sarađivati s umjetnicima, a to je za mene, unutar onog čime se bavim i što istražujem posljednjih godina, ostvarenje najluđih snova. Ovo je veliki korak u mojoj karijeri i s dozom nestrpljenja i adrenalina ga očekujem.