U subotu 5. oktobra 1991. godine Dubrovnik je bio već peti dan bez vode i struje. Granatom ispaljenom sa broda mornarice JNA koja je držala Dubrovnik pod opsadom na kućnom pragu ubijen je Milan Milišić, dubrovački pjesnik.

Paradoksalno je da je Milan Milišić koji se osjećao i izjašnjavao kao Jugosloven, ubijen projektilom Jugoslovenske narodne armije. Bio je prva civilna žrtva rata u Dubrovniku.

O Milanu Milišiću se govori i u filmu "Posljednji Bogumili". U vremenu religijskih konflikta na globalnom nivou, ovaj dokumentarni film istražuje mikrokosmos bosanske porodice Milišić. Ljudi koji nose isto prezime Milišić: pravoslavci, katolici i muslimani, pokušavaju otkriti porijeklo prezimena. Portret porodice Milišić je portret današnje Bosne i Hercegovine i njenih stanovnika koji žive na raskrsnici velikih kultura i religija i pokušavaju definisati vlastiti identitet.

Rođen u Dubrovniku 1941. godine, Milan Milišić je poginuo mjesec dana nakon navršenih 50 godina. Za života objavio je brojne zbirke pjesama, pisao je eseje, putopise, pozorišne kritike, uređivao časopise i biblioteke, okušao se i u radijskom stvaralaštvu te bio saradnik Radio Dubrovnika.

Na dubrovačkoj sceni, po njegovim tekstovima, izvedene su predstave: "Ljubičasti Stradun" i "Mjesečina za Lady Macbeth" Teatra Lero i "Kad je Bog stvarao Dubrovnik" Kazališta Marina Držića.

Posmrtno, zahvaljujući Jeleni Trpković-Milišić, objavljene su mu knjige: "Mrtvo zvono", "Otoci“, "Treperenje", "Dubrovačka zrcala", "Nastrana vrana", "Oficirova kći", "Mufica", "Unutrašnje stvari" i "Stvaranje Dubrovnika", koje, kao i gotovo cjelokupno njegovo stvaralaštvo svjedoče o Milišićevoj trajnoj i inspirativnoj  vezi s rodnim gradom kojeg je, na sebi svojstven pjesnički način, volio.