Velika glumica Jelisaveta Seka Sablić, iako je ušla u osmu deceniju života, i dalje pruža sjajne role. Epitet „kraljice komedije“ stekla je ulogama u ostvarenjima „Maratonci trče počasni krug“, „Bolji život“,  „Lud, zbunjen, normalan“, „Nemoj da zvocaš“.

 Vršiti selekciju

- Drago mi je što publika i dalje voli moje humorističke uloge, a pokazitelji toga su i nove serije. Uživala sam glumeći s Borom Stjepanovićem, koji je, nekako, kao glumac kompatibilan sa mnom. Iako je mlađi od mene, dobro smo se snašli kao par u „Nemoj da zvocaš“ – govori nam Sablić.

Smatra da je prirodno da ljudi vole smijeh i humor.

- Često se razočaram kada osjetim nasilje nad humorom, a danas toga ima. Problem je što se ne vrši selekcija od najmlađih do onih glavnih koji stvaraju komediju. Mene je komedija održala, zapravo, napravila mi je karijeru. Iz moje generacije bilo je dosta glumaca koji su slabije baratali tim žanrom, pa su nestajali – govori Sablić.

 Nove generacije

Kaže da ne zna drugi način, osim smijeha, na koji bismo preživjeli dešavanja na Balkanu.

- Moje cijelo biće je tužno zbog ovih dešavanja jer nisam tako odgajana. Dugo nisam bila zainteresirana da čujem šta nam se dešava u društvu i politici jer je uvijek sve isto, ali, eto, otkad je Tito „otišao“, pomno čekam dan kada ćemo pripasti svijetu, ali izgleda, neću ga dočekati. Opet, svi imamo jedan život i trebamo ga živjeti u sreći i zadovoljstvu, a to jedino možemo ako činimo dobro. Ja imam bolji život, ali kada pogledam ovu bijedu i užas koji je svuda oko nas, pomislim da će ga teško nove generacije dočekati. Dok se ispune apetiti nepotizma i korupcije, teško se dođe do posla i svijetle tačke. Uvijek sam mislila da u mom poslu nema nepravde i da samo dobri idu naprijed, ali me okolina uvjerila da nije tako, da je danas sve moguće – smatra Sablić.

 Od Titove Jugoslavije do pobune

U Jugoslovenskom narodnom pozorištu je početkom oktobra premijerno izvedena predstava „Vrat od stakla“, u kojoj Sablić igra jednu od glavnih uloga.

- To je tekst koji nas se tiče, a ja igram šezdesetosmašicu Bogdanku, koja prolazi kroz hronologiju vremena od Titove Jugoslavije do pobune. Sve je to vrlo duhovito, ali u isto vrijeme i dramatično, pa čak i tragično – kaže Sablić.