Film "Ne ostavljaj me" (Never leave me) Aide Begić svoju evropsku premijeru imao je prije nekoliko dana u Sarajevu u „Cinema Cityju“. Novo ostvarenje bh. rediteljke prikazano je u okviru programa ''Modula Memorije 2018''.
„Ne ostavljaj me“ je priča o traganju, boli i prijateljstvu sirijske siročadi Ise, Ahmeda i Muateza. Oni, tragajući za razrješenjem trauma iz prošlosti, prolaze put od destrukcije i netrpeljivosti do smisla i ljubavi.
Begić je s prvim dugometražnim igranim filmom "Snijeg" osvojila brojne nagrade, a da uspjeh nije slučajan, pokazao je i drugi film "Djeca", koji je, također, pobrao brojna priznanja.
U intervjuu za „Dnevni avaz“ priznata rediteljka govorila je o filmu, projektima koje planira raditi, reakcijama publike, porodici...
Kampovi i sirotišta
- Nikada nije svejedno prikazati film pred publikom do koje ti je naročito stalo. Drago mi je da su Sarajlije osjetile povezanost sa sirijskom djecom na isti način na koji je cijela ekipa to osjećala tokom procesa nastanka filma. Ipak smo mi svi na ovaj ili onaj način bili ta djeca prije 20 godina - pojašnjava Begić.
Radnja filma zasnovana je na ratnim događajima koji ne prestaju. Koliko poruka koju šaljete ovim ostvarenjem dopire do ljudi i šire javnosti?
- Mislim da niko iole normalan ne bi trebao biti ravnodušan na stradanje djece. Bez obzira na to odakle ta djeca dolaze. Film ne može promijeniti svijet, globalnu politiku ni zaustaviti ratove, niti to treba raditi. Ono što film može pružiti ljudima je jedinstveno emotivno, estetsko iskustvo i ponukati na razmišljanje.
„Ne ostavljaj me“ je sniman u izbjegličkim kampovima i sirotištima u Turskoj, blizu sirijske granice. Zasigurno je bilo teško gledati ljudsku bol i patnju tokom snimanja...
- Samo pripreme su trajale godinu, a cijeli proces dvije godine. Bilo je teško ponovo se suočiti s ratnom zbiljom. To je probudilo i traume nakupljene od našeg rata, ali je bilo i lijepo. Najveća satisfakcija je to što je film bio povod da se život djece promijeni nabolje.
Lijepe stvari
Koliko pojedinac može uraditi da promijeni trenutno stanje?
- Može se puno uraditi prije svega mijenjajući sebe nabolje. Nakon toga najbližu okolinu. Ako čovjek u tome uspije, mislim da se može smatrati uspješnim.
Osvrćete li se na dešavanja oko nas i dotiče li Vas mnogo trenutna društvena situacija?
- Dotiče me, naravno. Snimam filmove da bih preživjela stvarnost. Nastojim gledati u lijepe stvari. Uvijek ima ljepote ako je želite vidjeti.
Kako biste okarakterizirali stanje u bh. kinematografiji?
- Ukoliko se stvari ozbiljno ne unaprijede, ukoliko se ne poveća budžet, usvoji zakon o stimulaciji stranih produkcija, bh. kinematografija lako može nestati.
Imate li vlastitu definiciju za profesiju kojom se bavite?
- Što bi moj sin rekao: „Mama govori ljudima šta da rade.“ Šalim se, naravno. Iskoristit ću jednu staru definiciju koju nam je profesor Haris Pašović rekao, a to je da su reditelji tvorci cjeline.
Imate li u planu nešto novo režirati?
- Nastavljam rad na igranom filmu „Balada“ i dokumentarcu “Heroji“.
Moja djeca na snimanju
Trpi li ponekad porodica zbog posla i kako im nadoknadite izgubljeno vrijeme?
- Porodica je aktivno uključena u svaki moj proces. Djeca idu s nama na snimanja, tako da mislim da ih to sve skupa obogaćuje, a ne da ih oštećuje na bilo koji način.
Naši u Njujorku
Nedavno ste boravili u Njujorku na Bosanskohercegovačkom Film Festivalu (BFF).
- Divna je ta njujorška dijaspora. Srela sam mnogo zanimljivih, obrazovanih i uspješnih mladih ljudi. Značajno je da nisu izgubili vezu s Bosnom i Hercegovinom i da im je stalo do naše kulture i umjetnosti.