Gertruda Munitić, najpoznatija operna diva bivše SFRJ, u povodu monografije "Primadona" koja je nedavno objavljena u Sarajevu, govorila je za zagrebački "Jutarnji list", o svojoj impresivnoj muzičkoj karijeri, sjeća se života u opkoljenom Sarajevu i ratnoj Bosni i Hercegovini, odgovara kakav je imala odnos s Josipom Brozom Titom čija je bila najdraža muzička gošća.
O životu u opkoljenom Sarajevu
- U toj državi bila sam u dobro i u zlu. Bila sam predsjednik prve kulturne dječije ambasade na svijetu, tako da me držala ideja da mogu pomoći. Nisam se plašila ni granata ni metaka. Kroz taj sam se period duhovno izgradila. U kakve sam sve opasnosti ulazila za rata u Sarajevu, jako je čudno kako sam preživjela. Nudili su mi da me avionom prebace iz Sarajeva. Ma neću, nema teorije, ja moram pomoći ovim ljudima...
Išla sam u Italiju po pomoć, kao predsjednica "Naše djece", pa sam se vraćala. I željeli su me za ambasadora UNICEF-a. I pokojni Kemal Monteno bio je sa mnom, Davorin Popović. Kemo je rekao: 'Kad je Gertruda kraj mene, ja se ne bojim ničega, brate. Nju ništa uhvatiti ne može. Drži se ti mene', kaže mi, 'a ja ću uz tebe. Ostat ću živ'. Neću nikada zaboraviti kada smo išli pjevati u sarajevskom naselju Dobrinja. On prvo nije htio, pa je poslije rekao: 'Ma kako me Gertruda samo gurnu, majke ti?'"
O Josipu Brozu Titu
- Između Tita i mene u smislu muško-ženskog odnosa nije se dogodilo ništa. Taman posla! Ja sam pošteno došla, pošteno otpjevala i otišla. I niko me nije ni taknuo. Kad sam išla prvi put kod Tita pjevati, rekla sam njegovom pukovniku Šiljegoviću: 'Znate, Tito je mog tatu zatvorio.' 'Da, ali ga je i oslobodio. Pa mi sve znamo, golube, o tebi', odvratio je. Uvijek me čudi koliko sam naivna..."
- Tito me nikada nije ni za ruku uhvatio. A sa mnom se, kao ni s drugima, nije rukovao jer se bojao baterija. Možda je i zbog toga nosio bijele rukavice. Znam samo da kad sam sjedila kraj njega razgovarali smo kao stari jarani koji se znaju mnogo godina. Rekao mi je jednom:'A znate li šta bi novinari sada dali za ovu sliku?' Na koju sliku mislite? 'Pa vi ste sa moje desne strane, dakle na Jovankinom mjestu'. A jel, kažem ja. I ni onda još nisam ukopčala..."
- Tito se nije ponašao jeftino. Bio je dostojanstven, gord, ponosan i meni se to kod njega sviđalo. Bio je svjestan svojih godina, nije bio budala. Kod njega sam osjetila diskretnost. Nikada mi nije dao kompliment kao ženi, nego kao umjetnici... Jovanka me znala glasno hvaliti, a u svojoj knjizi napisala je, što se toga tiče, da je vidjela u meni osobu od povjerenja - kaže Munitić.
