Glumačka legenda Vojislav Voja Brajović (68) ubraja se među najomiljenije ličnosti na ovim prostorima. Iako je veoma uspješan i na daskama koje život znače, Brajovića publika najradije pamti po ulozi Tihog u čuvenoj seriji „Otpisani“ te ulozi strogog, ali pravednog profesora matematike zvanog Terminator u „Boljem životu“. 

Tako bismo mogli opisati i intervju koji je, vrlo rado, iz svog beogradskog doma Brajović ekskluzivno dao za „Dnevni avaz“. Strogo, ali precizno, ovaj umjetnički velikan govorio je za naš list o životu, porodici, karijeri, dotičući se onog suštinskog, a to je da svaki čovjek mora biti upućen u ono što se oko njega dešava da bi mogao mijenjati društvo nabolje.

Svijest ljudi

Ipak, naš intervju započeli smo hvaljenom predstavom „Voz“, koja je rađena prema tekstu Kormaka Mekartija (Cormac McCarthy), a u adaptaciji i režiji Voje Brajovića, u kojoj je zaigrao sa Sergejem Trifunovićem. Zanimljivo je da je ovom predstavom Brajović vratio Trifunovića u pozorište nakon nekoliko godina pauze, a predstavu „Voz“ premijerno su izveli 24. oktobra 2015. godine.  

Ovaj beogradski šmeker za predstavu kaže da ona, kao i svaki projekt u pozorištu koji se ozbiljno bavi svojom misijom, nema namjeru da mijenja svijet, nego da utječe na svijest ljudi.

- Drago mi je saznanje da ćemo s predstavom „Voz“ početkom oktobra slaviti 100. izvođenje. Osim toga, završio sam i serijal „Sinđelići“, to je jedna španska franšiza, koja je sačinjena od 150 epizoda i tome sam uglavnom bio posvećen cijelo ovo ljeto - kazao je Brajović.

Istina je da Vaša djeca imaju od koga učiti. No, na šta ste Vi najviše ponosni kada se osvrnete?

- Ponosan sam najviše na to kada drugi ljudi osjećaju da imam čime da se ponosim. Mi služimo drugim ljudima. Imamo dar koji nam je Bogom dan, a naša je obaveza da svojim talentom taj dar nekome prenesemo. Nebitno jeste li umjetnik, slikar ili muzičar, dužni ste nekome pokloniti svoj talent.

Kakvu poruku biste uputili mladim i talentiranim umjetnicima danas? 

- Rekao bih im da su im vrata za uspjeh u društvu otvorena samo ukoliko ima manje kiča i šunda, jer manje kiča i šunda otvara vrata mladim i darovitim ljudima, a svijet je danas, nažalost, zatrpan kičom. Veliki filozofi uvijek su govorili da je kič podloga za fašizam. Zbog toga sam rekao da smo pretrpani kičom, šundom i jednom kvazizabavom i to sprečava da se mladi ljudi iskažu. Ne vrijedi ukoliko mladim ljudima ne pružimo šansu. Talenti propadaju ako im ne daš šansu. Ako mladi ljudi više cijene neke pornozvijezde ili nakaze, iritirajuće forme kroz neki muzički svijet i ako su to njihovi uzori, onda će vrlo teško uspjeti.

Možemo li, u skladu s tim, zaključiti da je danas najteže postići jednostavnost?

- Apsolutno. Kada je umjetnost u pitanju, kulturološki gledano, jednostavnost je najteže postići. Veliko je to umijeće.

Pratite li dešavanja u svijetu. Kako svakodnevni problemi utječu na Vas?

- Naravno da pratim. Obaveza svakog mislećeg čovjeka jeste da prati ono što se dešava oko njega. Ne mora da bude angažiran, jer angažirati se, recimo, u politici, pitanje je jednog oblika biznisa danas. Oni koji se bave politikom, uzimaju primarno samo ono što je njihov interes i to je katastrofalno. To nije demokratski put, govoreći za region. Svaki čovjek, dakle, mora pratiti šta se dešava, jer ne smije dopustiti da se politika ili bilo šta drugo bavi njime, nego da čovjek bude barem upućen, jer kada je upućen, ima pravo svojim glasom odlučiti gdje će njegovo društvo ići.

Veliki pjesnici

Niste, dakle, otporni na dešavanja u regionu i svijetu?

- Nije čovjek otporan na takve stvari. Ipak se jedni od drugih razlikujemo svojom sviješću, ali možda je upravo to čovjekova nesreća, što ima svijest, što ne živi po instinktu. Smatram da svakog čovjeka problemi oko njega dotiču, barem bi trebali. Mada ponekad imam utisak da je možda lakše onim ljudima koje ništa ne dotiče.

Kada dođete u situaciju da Vas nešto optereti, gdje pronalazite svoju oazu mira?

- Znate, internet ima dosta ponuda koje vas mogu relaksirati, ali, naravno, jednako tako je i velika trovačnica mladih ljudi. Također, ne zaboravimo čitati knjige, vrlo je važno ono što je napisano prije dvije hiljade godina pa sve do danas. Cijelo područje bivše Jugoslavije ima mnogo velikih pjesnika. Samo se tome treba okrenuti i vidjeli bismo koliko tu ima odgovora na sva buduća pitanja i prošla pitanja i toliko fantastičnih misli, ljepote i ljubavi. Mislim da me to najbolje opušta i liječi.

Na koncu, recite nam, možemo li Vas uskoro očekivati u Sarajevu?

- Najviše bih volio da uskoro dođem u Sarajevo, nadam se i da hoću.

Kad mlad izgubiš kosu...

Voja Brajović živi sa suprugom Milicom i njihovim sinom Reljom. Iz prvog braka ima sina Vukotu i kćerku Iskru, koja je nedavno postala majka.

- Vukota je rekao da liči na mene i to je istina. Jedino ne bih volio da izgubi kosu kao ja, jer sam ja vrlo mlad izgubio kosu. Milica i ja najviše vremena provodimo s mlađim sinom Reljom, a kćerka Iskra ima svoju kćerkicu Ines, moju slatku unuku - govori nam glumac.

Kazao je...

•  Vrlo rijetko izlazim po kafanama 
  

•  Na filmu možete da budete lagodni, a rad na predstavi je kao rad u rudniku i mnogo je važno s kim kopate 
  

•  Kultura je i kako se profesori odnose prema svojim učenicima, kakav život imaju učitelji i učiteljice