Nakon što je ministar odbrane BiH Zukan Helez (SDP) prije nekoliko dana javno ugostio vojnog atašea Islamske Republike Iran u Sarajevu, čak i slabi poznavaoci međunarodnih odnosa su znali da Vašington preko toga neći preći šutke.

Posebnu dimenziju Helezovom nedržavničkom potezu daje i činjenica da su odnosi Irana i praktično svih zemalja regulisani s više rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, naročito kada je riječ o vojnoj saradnji i izvozu strateških metala i materijala.

Svjestan gluposti

Nakon što su američke vlasti vrlo precizno i energično upozorile na nedopuštenost Helezovog postupanja, te mudrog zatvaranja očiju i ušiju Trojke na vlasti o nenadanom problemu, na kraju se u javnosti pojavio osobno Helez sa svojim saopćenjem. U njemu je objasnio sve neubjedljive razloge za nepotreban susret, ali je – očigledno svjestan gluposti koju je uradio – uputio i javno izvinjenje.

Ipak, u tom objašnjenju/izvinjenju praktično je svu odgovornost prebacio na navodno tendenciozno pisanje medija i dezinformisanost Ambasade SAD u Sarajevu nakon toga.

To, naprosto, nije tačno.

Zato ne čudi da, iako nije bilo javnih zvaničnih reakcija SAD kada je Bisera Turković, praktično zadnjeg dana svog mandata ministrice vanjskih poslova BiH, primila u Sarajevu ministra vanjskih poslova Islamske Republike Iran, sada su reakcije bile vrlo direktne i u stilu nove Trampove administracije - ultimativne!

(Uostalom, isto bi uradila i administracija Demokratske stranke, jer je iransko djelovanje u BiH izuzetno praćeno od SAD i tu su, participiranjem tadašnjeg direktora OSA-e Almira Džuve i ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića, postignuti trajni i odgovorni savezi i rezultati).

Ovoga puta, teški debakl je Trojka probala da zataška s svom stilu “ništa se nije ni dogodilo, kažu novinari”, ali je Helez, ipak, morao lično dati svoje viđenje cijele situacije i uputiti izvinjenje.

Čovjek je od početka mandata napravio više gafova, od toga da, navodno, dobiva informacije raznih obavještajnih službi šta to rade politički lideri susjednih zemalja ili da se vojna sigurnosna služba praktično bavi civilima, do javnih dronovskih gore-dolje, ima-nema igrarija…

Trojkaški trik

Helez je, potom, bez saglasnosti dvojice zamjenika, zabranio odbjeglim Dodiku i Viškoviću da mogu ući u kasarne i potpuno nepotrebno srozao svoju prevažnu funkciju, jer je morao znati da ga oficiri Srbi neće poslušati i da će Dodik još jednom sve iskoristiti za svoju raspojasanost i drskost, i to u Oružanim snagama BiH. A, nakon SIPA-e, baš mu je to i trebalo!

Ovoga puta, prijemom vojnog atašea Islamske Republike Iran, Helez je svoj potez s velikim potencijalnim štetama po naklonost SAD našoj zemlji, pokušao da opravda dezinformiranošću Ambasade SAD pisanjem domaćih medija.

To možda može biti poznati trojkaški trik zamjene teza namijenjen domaćoj javnosti, ali ne i državnički shvaćena samoodgovornost.

A, kolike i kakve posljedice mogu biti po saradnju SAD i BiH, pa i osobno po Heleza, pokazat će vrijeme pred nama.