Polako se približava kraj još jedne godine, kako za sve nas, tako i za sportiste. Šta ste učinili, učinili ste. Neke stvari će nam zauvijek ostati u sjećanju, dok bismo neke najradije zaboravili.
“Crvena furija” protutnjala je Njemačkom, Olimpijske igre donijele su nam nove dobitnike zlatnih medalja.
Nažalost, BiH će još četiri godine čekati na taj uspjeh. A proslavit ćemo ga kad dođe, to znam. Nadali smo se da će to biti naša mostarska sirena Lana Pudar. Nažalost, nije bilo sreće. Barem ne ovoga puta.
Ipak, iz Pariza, doduše malo kasnije, dobili smo medalje. Naši “Zlatni ljiljani” donijeli su radost, ko zna koji put dosad. Ovaj put, pridružio im se i mladi Ismail Barlov. S 13 godina, već je uspio da se okiti medaljom i iznenadi svjetsku publiku moćnom voljom.
Svjetlo nade donijeli su i naši najbolji rukometaši koji pod palicom novog selektora Damira Doborca, podmlađeni, love nastup na evropskoj sceni najboljih naredne zime.
Kraj godine obojili su košarkaši. Pobjeda nad Hrvatskom donijela je živosti i boje u, inače, tmurnu Skenderiju. A kako da ne spomenemo i banjalučki Borac. Fudbaleri tima iz Platonove ostvarili su plasman u nokaut fazu Konferencijske lige i ispisali stranice historije bh. fudbala.
Čestitke su stizale iz svih dijelova zemlje. Ponovo je pokazano da nas sport, za razliku od pokvarene politike, spaja. I spajat će.
O onim lošim nećemo ovog puta. Nisu zaslužili pažnju, a i Nova godina je vrijeme da se prave promjene u našim životima.
Nogometašima se otvorilo u kvalifikacijama za Mundijal. Pa je i to neki vid sreće. Hoće li je ispuniti do kraja, ostaje da se vidi.
