Nakon završetka utakmica rukometne reprezentacije, koje su prošle s polovičnim uspjehom, do kraja novembra sportske fanatike očekuju i utakmice fudbalske i košarkaške selekcije. Mnogi im se ne raduju. Kako i bi, kada je stanje vrlo upitno.

Nadati se boljitku je možda i bezobzirno, a, opet, kao navijač, ne možete, a da ne očekujete poboljšanje. Jednostavno, u krvi je da se nervirate za svaku grešku. Fudbalerima je, barem što se Lige nacija tiče, prošao voz. Tu smo sami sebi namjestili krevet nekim prijašnjim aferimima. Godine nebrige za mlađe generacije sustigle su nas i lupile po nosu.

Kako i očekivati nešto drugo, pa nama se apsolutno svaki put u mlađim kategorijama pojave neki novi "megagigatalenti“ (za koje niko nikad nije čuo), s opskurnom statistikom i još manjim doprinosom rastu.

S druge strane, kod košarkaša je situacija maksimalno blijeda. Uzbuđenja za neki uspjeh još i ima s obzirom na sve okolnosti, ali i tu smo potrošili jednu talentovanu generaciju. Na kraju će nam biti FIBA, Euroliga ili NBA krivi jer su, Bože moj, odlučili da im se preklapaju kalendari, pa nama od pet korisnih četvorica ne mogu doći.

Bilo kako bilo, mjesec bh. sporta približava se kraju. Nekad su ulice naših gradova bile krcate onima koji su živjeli za ovakve utakmice. Danas, ipak, nije takvo stanje stvari, a s obzirom na šta smo navikli – pitanje je kad će i biti.