Ponesi zastavu, pobjedu slavit ću, ponesi zastavu od Bosne, Vikiću. Ponesi zastavu, pobjedu slavit ću, ponesi zastavu, Dragane Vikiću. Zapjevao je to Mladen Vojičić Tifa legendarnom komandantu Sarajeva i Bosne i Hercegovine Draganu Vikiću.
Nezavisna zemlja
Nastala 1992. godine, pjesma i danas izaziva trnce koji prolaze cijelim tijelom i posebnu emociju koju je teško objasniti. Zašto? Pa, kada je budućnost bila neizvjesna, kada je Sarajevo samo slušalo o prvim napadima paravojnih formacija, potpomognutim Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA) na jugu zemlje, kada su Bosanci i Hercegovci jasno i glasno rekli da žele nezavisnu zemlju, zločinci su htjeli ubiti jedan grad i baciti na koljena državu u srcu Evrope. Dok su političari govorili da rata neće biti, da građani mogu mirno spavati, neprijatelji su već uveliko planirali i taktizirali kako osvojiti zemlju, koja je, kako se još jednom ispostavilo, neosvojivi bedem.
Vikića prati epitet heroja, jer je on stao u odbranu svog grada i svojih sugrađana. Bez prepotentnosti da može sam sve, bez zadrške, stao je pred narod i pozvao ih da se pridruže njemu i Specijalnoj jedinici MUP-a BiH, kojom je komandirao, u branjenju Sarajeva. Da, mogao je to biti bilo ko, i, kako Vikić govori već godinama, svako bi isto učinio. Ali nije. To breme posebnosti i hrabrosti pripalo je njemu.
Pun dostojanstva
Iako o njemu govorimo kao o čovjeku koji je spasio Sarajevo, što je nepobitna istina, činjenica je da je samim tim spasio i Bosnu i Hercegovinu. Kako je istakao u nedavnom intervjuu za „Avaz“, pitanje je kako bi prošao ostatak države da su se sva artiljerija, tenkovi, ljudstvo paravojnih srpskih formacija i JNA, nakon Sarajeva, okrenuli drugim dijelovima BiH. Pitanje je i kako bi rat u Hrvatskoj tekao.
Ponio je Vikić zastavu Bosne i bez razmišljanja stao na bedeme Sarajeva i nije dao da mu ga otrgnu neljudi iz ruku. Prošao je Vikić golgotu i u miru, ali je i tada dokazao šta znači biti čovjek pun dostojanstva. Pravi komandant, pravi Sarajlija, pravi Bosanac!
Ako od te 1992. do danas nismo dovoljno puta rekli i ponovili, evo opet - hvala vam, komandante!
Bez poraza
Dragan Vikić rođen je 8. oktobra 1955. u Sarajevu. Bio je vrhunski sportista u vrijeme bivše Jugoslavije, a tokom aktivne karijere karatiste nikad nije doživio poraz. Bio je tri puta seniorski prvak SFRJ (teška kategorija). S reprezentacijom je osvojio zlatnu i tri srebrene medalje na evropskim prvenstvima. Po završetku aktivne karijere, kao stipendista MUP-a, završio je Fakultet za fizičku kulturu i započinje profesionalnu karijeru u MUP-u.
U vrijeme bivše Jugoslavije odlikovan je Plaketom bezbjednosti te Ordenom rada sa srebrenim vijencem. Kasnije je postao „zlatni ljiljan“, a dobio je i Zlatnu policijsku značku, kao i Specijalnu značku. Također, vlasnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva.
