Sarajevo zna, osjeća i razumije. To, nažalost, nije floskula, nisu riječi utjehe, ako se ikako mogu tako smatrati, „reda radi“.

Možda i najbolje zna kroz šta Palestinci prolaze, ne samo u posljednje dvije sedmice već decenijama unazad. Sarajlije su to osjetile na svojoj koži i zato nisu zašutjele pred terorom u Pojasu Gaze.

Bol na licima očajnih majki, supruga, kćerki, mališana koji su ostali bez ikoga svog, djeca koja su posljednji put udahnula i izdahnula... Sarajevo zna, Bosna i Hercegovina razumije i punu podršku pruža Palestini, onom njenom dobrom, neiskvarenom, naivnom dijelu – civilima. Nikako teroristima, nikako Hamasu ni sličnima.

Masakr u Gazi mora prestati, djeca se napokon moraju buditi uz zvukove ptičica, a ne bombi. Palestinci se trebaju napokon osjećati sigurno u svojim domovima, a ne čekati, osluškivati i bježati pred jačima.

Devedesetih Gaza je stala uz nas, onoliko koliko je mogla. Od svojih ionako oskudnih primanja Palestinci su se tada odrekli određenog procenta plaće za humanitarnu pomoć Bosancima i Hercegovcima. Golemo.