Bosna i Hercegovina posljednji put na Evroviziji je učestvovala, može se komotno reći, davne 2016. godine. Neko vrijeme bh. građani i muzičari su se nadali da će se stvari brzo vratiti na svoje mjesto, no u međuvremenu su odustali.

A kako i ne bi kad od te prijelomne 2016. pa do danas kao objašnjenje iz BHRT-a slušamo kako novaca nema, a teško da će ih i biti. Ne treba zaboraviti ni dug prema Evropskoj radiodifuznoj uniji, koja organizira Eurosong.

Stanje je, ne samo u BiH nego gdje god da se pogleda, i lijevo i desno, teško, pa te zemlje ipak učestvuju na manifestaciji, koja je mnogo više od muzičkog takmičenja na kojem je naša zemlja imala dobre rezultate.

Zaista je teško svariti da je BiH u jeku najjače agresije 1993. godine išla na Eurosong, a da danas ne ide. Teško je svariti i da danas ratna Ukrajina učestvuje, a nas na mapi nema.

Pa, valjda je neko odgovoran za ovakvo stanje, da ne kažemo kriv.

BHRT, kao nosilac projekta Eurosong, odavno govori kako TV pretplata nije dovoljna za finansiranje ovog skupog projekta. OK. Potom kažu da sponzori nisu zainteresirani. E, da tu malo stanemo. Možda neko ne zna pronaći sponzore koji su spremni dati novac za Eurosong. Pa, onda se taj koji ne zna zamijeni onim koji zna. Jer takvih, naravno, ima.

Jer slušati šest-sedam godina kako novaca jednostavno nema, a ne upitati se ko je za to odgovoran i ne povući odgovarajuće poteze postaje problem za sebe. A krajnje je vrijeme da se problemi krenu rješavati.