Ama baš niko ne može prigovoriti ni riječ reprezentaciji Hrvatske nakon svega što su napravili na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Ulazak među četiri najbolje reprezentacije svijeta veliki je uspjeh.
Polufinale protiv Argentine je bila noć u kojoj se izabranici Zlatka Dalića i nisu pitali baš mnogo. Argentina je bila čvrsta, odlučna i na kraju efikasna.
Vrlo je jednostavna stvar. Te noći je na terenu bilo 10 fajtera u dresu Argentine, koji je, osim njih, nosio i jedan genije. Još jednom se pokazalo da pravi Lionel Mesi (Messi) donosi prevagu, pa je i toliko slavljeni Joško Gvardiol na momente izgledao kao prosječan igrač.
Jedino gdje se pojavila dilema (iako nije trebalo) je penal koji je dosuđen za Argentince, a čak je i veliki Luka Modrić malo podlegao toj priči nakon utakmice.
Jasno, Argentincima to nije, a Hrvatima jeste tema, pa tako i Dominik Livaković, koji je skrivio najstrožiju kaznu, i ostali njegovi saigrači tvrde da nije bilo penala. Ustvari, penal je čist kao suza i Argentincima ništa nije poklonjeno.
Ima li ovaj rasplet Svjetskog prvenstva, barem za sada, i nešto od priče oko zasluga ili pravde? Taj Mesi je godinama jedan od najvećih, ali uvijek se nad njim nadvija sjena legendarnog sunarodnjaka Dijega Maradone (Diego) i uvijek mu na teret stavljaju činjenicu da nije bio prvak svijeta s Argentinom.
Veliko je pitanje može li sada na kraju Mesi naplatiti sve. Ostalo je još finale, a njemu, sigurno, neće biti isto ode li u reprezentativnu penziju kao prvak ili viceprvak svijeta.
Argentina je u lovu na svoj prvi naslov svjetskog prvaka nakon 1986. godine. Prije osam godina su ih zaustavili Nijemci, a Mesi će Argentincima fudbalski besmrtan ostati samo ako ih dovede na tron. On to itekako dobro zna.
