Odavno su građani BiH u nezavidnoj situaciji. Inflacija u našoj zemlji iznosi 17,4 posto, a potrošačka korpa se približava cifri od 3.000 KM.

Potrošačka korpa je ujedno nesrazmjerna visini prosječne plaće i građani jedva spajaju kraj s krajem. Štedi se na razne načine, a stvari koje su se do unazad nekoliko mjeseci podrazumijevale postaju luksuz.

Aktuelna vlast se za probleme građana interesirala dok je trajala predizborna kampanja. Ta tobože zainteresiranost, očekivano, nije donijela ništa, pa ni mjere poput ukidanja akciza na gorivo nisu usvojene ili ograničavanja cijena pojedinih namirnica.

I istina je, oni odlaze s vlasti, ali pustoš koju su ostavili za sobom građani će još dugo osjećati. Mnogima će vlast koja je ovaj narod mrcvarila godinama u amanet ostaviti dugove, jer su građani morali ulaziti u crveno da bi preživjeli.

Da nije tragično, bilo bi smiješno. Država ili oni koji je vode imala je novac, povećala prihode, ali, jednostavno, nikoga u proteklom periodu nije zanimao obični građanin.

Oni su se bavili podjelom fotelja, prikrivanjem korupcije, punjenjem svojih džepova, progonom neistomišljenika i podmirivanjem botova, svime i svačim, samo ne onim što im je zaista trebao biti posao.

Grčevito se bore i sada, kupuju, otimaju mandate, blokiraju, pokušavaju na sve načine da se održe, čak i onda kada to izgleda nemoguće. Tolika ljubav za plijenom iz budžeta i javnih kompanija graniči s opsesijom, a opet u svim tim namjerama da opstanu nigdje ne postoji narod ili nešto što bi učinili za običnog čovjeka.

Građani su svakako već godinama u teškim mukama, neće biti lako ni onima koji će naslijediti osobe koje su decenijama pustošile narod i državu, ali dolazeći imaju sjajnu priliku da pokažu da se može bolje i drugačije.

Istina, imaju i sjajnu priliku biti kao odlazeći, ali to je njihov izbor. Smjer će se znati veoma brzo.