Sarajevo je mali grad. Ne možete mnogo toga sakriti, pogotovo ne privatni život. A, ako ste, kojim slučajem, novinar, odnosno ako vam je u opisu posla da znate stvari, onda su vam dobro poznata opijanja, švalerancije, orgijanja, drogiranja i kockanja povezana s pojedinim likovima iz vladajućih struktura.
Bezbroj puta sam bio u iskušenju da objavim takve stvari javno, posebno kad bi neki od takvih protagonista, kojeg ste prethodnu noć mogli vidjeti s flašom u ruci na barbutu, krenuo vaziti o vjeri ili prozivati oponente kako ne klanjaju.
Iako bi možda interes javnosti i bio takve stvari objaviti, da shvate s kakvim licemjernim nitkovima imaju posla, tu granicu nikad nisam prešao. Prije svega, takvo žutilo smatram nespojivim s ozbiljnim novinarstvom. Ono nužno vodi ka gubljenju kredibiliteta. No, postoji i moralna granica koja kaže da privatne stvari ipak trebaju ostati privatne. I pogotovo da se u porodicu ne treba dirati.
Takve moralne barijere, nažalost, nema dobar dio onih koji su vlast. Njihovi poluzvanični mediji, njihovi botovi-skotovi, s kojima se kao lideri stranaka i premijeri ponosno slikaju i ručavaju, bez ikakvog uzdržavanja će o oponentima iz svijeta politike, medija i nevladinog sektora plasirati najgnusnije laži i konstrukcije, objavljivati fotografije njihove maloljetne djece, mizoginistički vrijeđati žene, proglašavati ih izdajnicima, plaćenicima, javno im “razvlačiti” članove familije, prijetiti im, vrijeđati ih, pratiti ih i snimati po gradu, pozivati svoje fanatične sljedbenike na obračun...
Činit će sve ono što neprijateljima režima odavno već u Srbiji čine tabloidi, a što su očito učili u istim udbaškim školama.
Kako se pristojan čovjek tome uopće može suprotstaviti? Da li uzvraćati istom mjerom i da li tako postati isti kao oni?
Da li se smeće može samo smećem poraziti? Ili treba trpjeti i nadati se da se požrtvovanjem i slijeđenjem ispravnih vrijednosti može dugoročno poraziti to zlo i baciti ga na smetljište historije, a društvo moralno i civilizacijski obnoviti?
Teško je znati pravi odgovor na ovom svijetu. No, ako Bog na kojeg se toliko pozivaju i s kojim neprijateljima prijete zaista i postoji, oni teško da mogu dobro proći na onom svijetu. Zato, kada se za potrebe kamera naguraju u one prve safove, ako imaju imalo savjesti, trebali bi u sebi moliti Boga da nema Boga.
