U nedjelju se održavaju izbori u Bosni i Hercegovini. Neki kažu sudbonosni, drugi historijski, treći mole Boga da samo prođe još jedna izborna nedjelja, a oni kojima je dobro, uživaju u blagodatima ove vlasti, trljaju ruke i govore – bit će još bolje! Kako za koga…

Oni što kukaju na društvenim mrežama, a takvih je stotine hiljada, kao i obično, niti će glasati niti će bilo šta odlučiti. Takvi će i dalje samo kukati. A narodna kaže, poslije je*anja nema kajanja.

Međutim, oni koji ne glasaju nemaju pravo ni da kukaju. Samo olovkom i izlaskom na izbore može se promijeniti stanje nabolje. A svaki glas je važan.

I tako je godinama. Već 30 unazad je bio svaki glas važan, ali vlast o tome ne brine. Vlast brine o sebi i svojima. Njih obični građani ne zanimaju.

Oni imaju svoje glasačko tijelo i takvi i glasaju. Poput vojnika. S jasnim uputama i obećanim benefitima. Sporni su ovi Facebook analitičari, dežurni spin majstori, stručnjaci, analizatori, kauč selektori i prognozeri.

Upravo ti što kukaju, “analiziraju” niti će šta nabolje promijeniti niti odlučiti. I dalje će onda, samo dan kasnije, 3. oktobra, kukati, pisati i objavljivati: “Evo, znao sam ja da će oni... Opet isti!”

Neizlaskom na izbore samo će pomoći istim ovima što nas 30 godina vuku unazad i raseljavaju po bijelom svijetu.

Umjesto kukanja i žalopojki, vrijeme je da konačno pokažemo da smo za promjene, za bolje sutra. Za našu djecu i sigurniju budućnost u Evropskoj uniji i NATO-u, daleko od nestabilnosti, blokada, podjela i prijetnji ratom.

Građani BiH žele mir, suživot, ali i da mogu živjeti od svoga rada, bez korupcije, nepotizma, stranačkog ubljebizma i klijentelizma.