Lana Pudar evropska je prvakinja. Šesnaestogodišnja tinejdžerka najbolja je u Evropi u kategoriji 200 metara delfin. „Čudo od djeteta“ još veće je čudo ako se uzme u obzir da čitav život trenira u gradu u kojem ne postoji olimpijski bazen, tj. osnovno sredstvo za trening.
BiH je država u kojoj najtalentiranijoj djeci nisu osigurani uvjeti da se razvijaju ni kao sportisti, ni kao umjetnici, ni kao poduzetnici, ni kao inovatori...
Rezultat je to loše, nesposobne, nečasne politike koja ulogu države ne vidi kao sredstvo da se građanima osiguraju što bolji uvjeti da se razvijaju, uče i napreduju, nego kao sredstvo za održavanje vlastite moći i kontrole resursa, uz silne armije budžetskih uhljeba koje treba nahraniti. A u tom hranjenju, u konačnici, malo novca od porezno preopterećenih građana ostaje za bazene, sportske terene, puteve, škole, bolnice...
Svjedoči li besramlju išta bolje od reakcija političara nakon što je Lana Pudar osvojila zlatnu medalju? Vlastodršci su se populistički utrkivali ko će više novca da izdvoji za Pudar. Pa Željko Komšić plaća 30.000 KM, a Benjamina Karić obećava da će udvostručiti prvobitno obećani iznos. Samo, ne daju to iz vlastitog džepa.
Dijele „šakom i kapom“ porezni novac.
Da se razumijemo, nije problem da mi kao porezni obveznici finansiramo naše šampione. Ali treba da ih finansiramo sistemski, tako što će postojati jasna strategija o finansiranju i razvoju profesionalnog i amaterskog sporta, u okviru koje će, naravno, biti reguliran i riješen način na koji će se oni najbolji nagrađivati.
Umjesto toga, imamo improvizaciju diletanata koji od Laninog uspjeha nastoje izvući ličnu populističku korist, nakon što godinama nisu učinili apsolutno ništa da tom djetetu, i hiljadama druge djece, osiguraju osnovne uvjete za trening i razvoj.
Dok Lani dijele naš novac, za to vrijeme su Mostar i većina drugih gradova i dalje bez bazena, zemlja bez pristojnog stadiona, sportski klubovi u bankrotu, djeca bez uvjeta da treniraju, a Lana rijetko čudo najneuspješnije sportske nacije u Evropi.
