Potrošačke cijene u BiH su se davno otele kontroli. Brašno, ulje, šećer, maslac skoro svakog dana imaju nove cijene. A cijene goriva su posebna priča. One su dosegnule svoj historijski maksimum.
To što inspektori širom BiH padaju s nogu od posla i „dijele“ kazne nemilice, građanima ne znači ništa, a pogotovo vlasnicima pumpi i trgovcima, koji, očito, bezrazložno podižu cijene, jer iznosi kazni koje plaćaju zbog toga što krše marže su za njih smiješni. Stoga, taj dio priče se u narodu zove „pojeo vuk magarca“ ili što bi rekli Hercegovci, kenjca.
No, dok inflacija svakim danom sve više ždere plaće građana, našu vlast to ne zanima.
U susjedstvo i u komšiluk bacaju pogled onda kada im je to potrebno za vlastitu promociju, a ne vide kako su, naprimjer, vlade i Hrvatske i Srbije ograničile cijene naftnih derivata.
Oni ne gube vid na aplikacijama za praćenje cijena goriva, jer ga ne plaćaju iz vlastitog, već iz džepa građana, niti se većina njih vozi u vlastitim automobilima.
Njih ne zanimaju besplatni savjeti ekonomskih i inih stručnjaka kojima bi cijene goriva, ali i hrane značajno bile smanjene.
Jesu li naše vlasti svjesne toga da su brojne međunarodne institucije upozorile na značajno usporavanje privrede, a da Svjetska banka procjenjuje kako će mnoge zemlje pasti u recesiju? Sumnjamo.
Iako se cijeli svijet suočava s nezapamćenim privrednim i energetskim šokovima, ipak, plaće u Njemačkoj ili Norveškoj se ne mogu porediti s našim. Čak se ovih dana i dijaspora iz ovih zemalja „čudom čudi“ cijenama u BiH.
Cijenama, koje će, nema sumnje, nastaviti uzlaznom putanjom, dok nam se vlast, umjesto njihovim obuzdavanjem, bavi izbornim listama. No, i one imaju cijenu. Ko li će je platiti?