U jeku enormnog rasta cijena svih namirnica u Bosni i Hercegovini društvenim mrežama proširila se neobična priča koja, navodno, stiže iz Argentine.
Ne ulazeći u njenu istinitost, naime, priča kaže kako je državljanin Argentine otišao kupiti karton jaja, ali, kada mu je prodavač rekao da je cijena viša od uobičajene, upitao ga je za razlog.
Trgovac mu je kratko odgovorio da su distributeri podigli cijenu.
Građanin je, kako priča dalje kaže, uzeo karton jaja i vratio ga na mjesto rekavši: “Nemam potrebe za jajima, mogu živjeti bez njih.” Tako su uradili i svi drugi građani. Bez kampanja i štrajkova.
Narod nije prihvatio da ga ucjenjuju. Nakon što su firme počele osjećati veliki gubitak snizile su cijenu, ali narod je i dalje bojkotirao kupovinu jaja. Firme su skoro proglasile bankrot, pa su se njihovi predstavnici ponovo sastali i donijeli odluku da upute izvinjenje narodu te urade korekciju cijene na četvrtinu njene prethodne vrijednosti.
Ova priča o volji naroda trebala bi biti poučna nama u BiH. No, sudeći prema našoj kratkoj pameti, kako smo 30 godina unazad, tako ćemo, očigledno, i ko zna dokad plaćati danak zbog nesposobne vlasti, a da pri tome prstom nećemo mrdnuti. Suho meso 50 KM - uredu, piletina 15 KM, i to je uredu, izgleda, za većinu građana u BiH, u zemlji krvi i bola, gdje ni 30 godina nakon rata vladajuća kasta nikada ni približno nije uspjela stvoriti funkcionalno društvo i državu.
U brutalnim ekonomskim turbulencijama oni koji su odgovorni nemaju ni viziju ni strategiju kako da obuzdaju ovo divljanje cijena. Umjesto toga, barem im ne manjka svakodnevnih besmislenih političkih prepucavanja i napetosti. Jedino jasno u cijeloj situaciji je da bi u ovoj godini broj građana koji će napustiti BiH mogao biti znatno veći, što vlastodršcima, naravno, i odgovara.
