Profesor Smail Bešić mogao je, poput mnogih, gledati svoja posla i penzionerske dane popunjavati manje napornim aktivnostima, ali ratne uspomene nisu mu dale da mirno gleda kako jedan od važnih gračaničkih ratnih puteva i dalje propada. Odlučio je, zasukao rukave, angažirao i pomoć, pa je za nekoliko dana put Soko - Škahovica, koji je vodio do ratne bolnice i spasio veliki broj ljudi, vraćen u solidno stanje.

Bivši pripadnik Petog bataljona odlučio je to, kako kaže, uraditi „za svoju dušu“, ali je svojim gestom motivirao i druge, pa su se u akciju uključili i mještani. Tako je komunikacija između dva sela kod Gračanice skraćena za deset kilometara.

Ni u ovom slučaju nije bitan broj kilometara, dana rada ili kubika posipnog materijala koliko još jedan dokaz da je najčešće potrebno napraviti prvi korak, iskrenom željom potaknuti i druge, kako bi svi skupa na kraju svjedočili napretku u našoj okolini. Svojom skromnom akcijom Smail je, s komšijama iz dva sela, poslao i opomenu hiljadama drugih da se sjećanjem treba boriti protiv zaborava jer će nam, čekajući da ih se sjeti neko drugi, svi putevi koji su nam nekad bili važni zarasti u korov i šikaru.