Na donošenje odluka ne mogu direktno utjecati, jer one se uglavnom dogovaraju na stranačkim sesijama, pa i po restoranima. Umjesto boljeg života, decenijama slušaju samo obećanja da će ga u svom životnom vijeku dočekati i obrazloženja zašto ga još nema.

Dok ukazuju na rast cijena, troškova života i svega, osim plaća, dok upozoravaju da ni sretnici koji rade i imaju mjesečna primanja ne mogu preživjeti, vlasti u ovoj državi nastavljaju u Dejtonu završene bitke i teme na koje su prije više od 26 godina stavljeni potpisi i pečati. Zbog toga su transparenti, zviždaljke i protesti sve češći.

Na ulice su proteklih dana izašli rudari, a, kao što smo i najavili, njihovi protesti nisu bili i posljednji. Jučer su na ulicama Sarajeva bili i policajci, zdravstveni radnici, nastavnici, dok su u Zenici protestirali penzioneri. Nakon sedam godina strpljenja i šutnje, građani su konačno shvatili da imaju pravo na protest protiv lijenosti, neznanja, nemara, loših politika i pogrešnih prioriteta.

Zbog toga, ne umanjujući značaj radnih ručaka i večera, uz koje ćaskaju o Izbornom zakonu i drugim važnim temama, krajnje je vrijeme da se s istim žarom i upornošću bh. političari posvete i pitanju kako preživjeti zimu u jeku poskupljenja i pandemije.

U glomaznim strukturama na svim nivoima vlasti ima ih dovoljno da se, uz pomoć ekonomskih stručnjaka koji ih svakodnevno upozoravaju i savjetuju, angažiraju i u ovoj, ključnoj oblasti. U suprotnom, kraj „borbe“ za i protiv secesije, pa i novi Izborni zakon, dočekat će nas mnogo manje nego što nas trenutno ima.

Okidač većini dosadašnjih pobuna u BiH su lična, materijalna, sindikalna prava uposlenih, ali i to je put ka stepenu građanske hrabrosti kada će borba biti nastavljena i za prava drugih - nezaposlenih, u sindikate neorganiziranih, bolesnih i za protest nemoćnih, marginaliziranih i obespravljenih, za pravdu, sigurnost, socijalnu osjetljivost, brži put ka normalnoj državi...