Svakim danom u svakom pogledu postaje sve jasnije - jadni mi. I bez dodika, čovića, milanovića, izetbegovića i inih...
Evo, naprimjer, krenulo se u obnovu tramvajske pruge u Sarajevu nakon 60 godina. Aferim. U međuvremenu, dok se obnavlja dio od Nedžarića do Ilidže, prekoputa Općine Novo Sarajevo pukne šina i potpuno zaustavi tramvajski saobraćaj. I šta se desi - taj kvar otklanjaju radnici kojima je istekao ugovor u GRAS-u. I kako je “poprave” - tako da je sljedeći dan na istom mjestu ista scena. Šina opet pukne na istom mjestu...
Veliki su planovi i ambicije vlasti u Sarajevu s razvojem i javnog prijevoza i saobraćajne infrastrukture. No, građani glavnog grada Bosne i Hercegovine i gosti doživljavaju pravu agoniju na istim tim ulicama. Na gradilištu od Nedžarića do Ilidže radnici koji nešto čeprkaju po iskopanim rupama na pruzi mogu se na prste prebrojati dok nadležni obećavaju da će sve biti na vrijeme gotovo i da radovi teku predviđenom dinamikom.
Svaka njima čast na tome. Taman je tempirano da ti radovi budu gotovi pred izbore. Onda idu crvene vrpce, bljeskovi fotoaparata, brojne televizijske kuće i hvalospjevi. A što se narod napati, to nikome ništa.
Jesu li se ti radovi mogli ubrzati? Je li na rekonstrukciji moglo biti angažirano više radnika, a ne šačica njih pa polako, do izbora?
Dobru vladu odlikuje briga za opću korist. Prvenstveno građana. Ta briga je osnovni kriterij prema kojem treba razlikovati dobru od loše vlasti. Šta ste vi uradili za građane?
