Mladi, školovani i perspektivni kadrovi nemilice napuštaju Bosnu i Hercegovinu, i to glavom bez obzira. Zbog toga se brže nego što je prognozirano pretvaramo u zemlju staraca i sirotinje.

Pandemija koronavirusa je donekle zaustavila egzodus mladih i radno sposobnih stanovnika u zemlje Evropske unije. No, sa slabljenjem virusa i higijensko-epidemioloških mjera, građani BiH su krenuli na put s kartom u jednom smjeru.

Godinama se vlastodršci upozoravaju da nam demografske prilike ne idu naruku. Umjesto da se pozabave ljudima kao najznačajnijim resursom, vlast u BiH nastavlja s politikom proizvodnje tenzija, krize, ratnohuškačkom retorikom…

Zbog toga mladi odlaze, a ne zbog primanja koja su ispod evropskog prosjeka. Ne mogu, jednostavno, slušati i gledati kako država tapka u mjestu četvrt stoljeća dok savremeni svijet galopira ka društvu bez podjela i društvu jednakih šansi.

Poslodavci u BiH su sa svakim danom u sve većim problemima. Teško pronalaze jeftinu radnu snagu, a visokokvalificiranu skoro pa nikako.

Dolazi još jedna izborna godina. Na predizbornim skupovima dominirat će priče o mladima, potlačenima, penzionerima… Kada se ugase svjetla, nastavit će se po starom.

Sazrelo je vrijeme da se tim politikama kaže dosta ukoliko želimo da država ima bilo kakvu perspektivu. Demografija mora biti strateško državno pitanje, lišeno vitalnih nacionalnih interesa.

Ko god dođe u BiH, fasciniran je našim prirodnim ljepotama. Imamo resurse, školovane ljude, mlade generacije poliglota, ali nemamo društveno uređenje koje će garantirani jednake šanse. Mladima možemo zamjeriti samo toliko što odlaze iz domovine bez podignutog glasa. Mirno i šutke. Mladi, očito, nisu spremni da „ginu“ za ideale jer to rade samo budale.