Babo, čuvaj se. Najviše te volim na svijetu.

Nema jasnijeg prikaza duše jednog društva od ovih srceparajućih, bolnih, razarajućih riječi koje je maleni Emel Bajramović uputio svom ocu s fudbalskog turnira u Zagrebu.

Tuga, dječije suze i jecaji kada je zagrlio svog uzora, najvažniju osobu u životu dječaka, predstavljaju onaj najteži, najbolniji prikaz bh. društva.

Neki od njegovih drugara sigurno su na taj turnir došli sa svojim očevima. Emel nije jer je njegov babo Elvir bio u Njemačkoj.

Otišao je tamo da bi zaradio, da bi omogućio dvojici sinova život dostojan čovjeka.

Snimak od prije dvije godine, kada je Elvir na samo jedan dan stigao iz Njemačke kako bi obradovao sina, raznio je srca mnogih.

Svaka tuga boli, ali najteža je dječija suza. I ne možemo se ne zapitati koliko je danas u Bosni emela, koliko dječijih suza natapa ovu napaćenu zemlju jer su razdvojena od onih koji su im sve u životu.

Šokantni su podaci o broju ljudi koji napuštaju BiH jer ovdje ne vide prosperitet, ovdje ne mogu zaraditi dovoljno novca za pristojan život sebe i svoje djece.

Pa odlaze u inozemstvo, a svoju nejač ostavljaju kod kuće. Pate oni za njima, pati nejač za roditeljima.

Ko o njima brine? Vlast? Ne, ne stignu od kriminala, korupcije, uništavanja svega u BiH, krađe, manipulacije, prisluškivanja, montiranja, lažiranja, kupovanja radnih mjesta…

Za sebe i svoju porodicu i najbliže podanike.

Otac koji je otišao iz Cazina da zaradi za život u nedjelju je izgubio životnu bitku. Emel je ostao bez svog oca… I zato, haram vam bio svaki tender, svaki tal, svaki dinar koji ste uzeli od elvira, emana, od ovog napaćenog naroda koji je prisiljen napuštati rodnu grudu i ostavljati najmilije!

Haram vam bilo što jednom djetetu i njegovom ocu niste mogli napraviti sigurno društvo u kojem se može živjeti od svog rada!

Haram vam svaka dječija suza zbog oca ili majke koji su daleko od njih jer u BiH nisu našli sigurnost!