Višak municije i naoružanja u Bosni i Hercegovini predstavlja prijetnju po pripadnike Oružanih snaga BiH, ali i građane koji se nalaze u neposrednoj blizini vojnih objekata.
U magacinima Oružanih snaga BiH „leži“ oko 40.000 komada neperspektivnog naoružanja raznih kalibara i još oko 4.800 tona municije. Uvjeti za skladištenje su ispod preporuka struke, a još se čeka na kvalitativno i kvantitativno prebrojavanje municije.
Naoružanje u vlasništvu države može se rješavati na tri načina: prodajom, donacijom i uništenjem. Do sada je Ministarstvo odbrane BiH doniralo i uništavalo naoružanje. Prodaje nije bilo.
Spomenute količine nalaze se unutar odbrambenog sistema Bosne i Hercegovine, a niko nema preciznih podataka o tome koliko se naoružanja i municije nalazi van tog sistema, odnosno u rukama pojedinaca ili organizacija.
U Bosni i Hercegovini određene političke elite ciklično zveckaju oružjem, prizivaju duhove prošlosti i otvoreno prijete novim ratom i sukobima. Pravosudni sistem BiH, barem za sada, nema potencijal da procesuira ratnohuškače koji na toj retorici o(p)staju na vlasti.
Ulazimo u još jednu izbornu godinu, a zapaljive izjave, prijetnje secesijom i/ili državnim udarima naša su svakodnevica. Upravo zbog takvih retorika u proteklih četvrt stoljeća niti jedna „žrtva oružja“, ma koliko bila finansijski potentna, nije urodila plodom.
Ratne strahote su iza nas, ali nisu zaboravljene. Svako prizivanje krvoprolića, a ima i takvih među nama, mora biti sankcionirano. Sijanje straha neminovno vodi ka naoružavanju građana u BiH, koji su dobro naučili lekcije iz perioda 1992.-1995. godine.
Država BiH zna koliko ima naoružanja i municije u vojnim magacinima, ali teško da će ikada znati koliko nelegalnog naoružanja ima u rukama pojedinaca koji s pravom strahuju za svoju sigurnost, ali i onih koji kao „psi rata“ jedva čekaju da ponovo zapuca.
