Nakon što je visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Incko (Inzko) donio zakon o kažnjavanju negiranja genocida i ratnih zločina i zabrani veličanja ratnih zločinaca, podijeljene reakcije stižu iz dva bh. entiteta.

U izjavama političara ne vidi se ni trun stida i kajanja što, ni 25 godina poslije rata, ovo važno, osjetljivo, bolno poglavlje nije zatvoreno dijalogom i domaćim zakonskim rješenjima, a kako će kada većina njih i opstaje na vlasti kopajući po krvavoj prošlosti, čuvajući dostignute linije i rovove, bez ikakvih konkretnih rješenja za generacije kojima pola života prođe u ovom ratu bez oružja.

Posebno su zanimljive reakcije iz manjeg entiteta, u kojem, koliko god se tome opirali, stavove o svim važnim pitanjima diktira predsjednik SNSD-a Milorad Dodik. Istina, od početnog da će RS krenuti u disoluciju, za samo jedan dan Dodik je prešao na potpisivanje peticije o nepriznavanju odluke OHR-a, da bi u posljednjim istupima isključio bilo kakvu oružanu, pa je najavio političku pobunu. A ona protiv Incka u RS ionako već godinama traje. Poput eha, slijedile su reakcije predsjednika SDS-a Mirka Šarovića, PDP-a Branislava Borenovića, čak i Nebojše Vukanovića i Draška Stanivukovića, koje je dio javnosti doživljavao kao nova lica neke drugačije RS.

Je li moguće da je kompletna politička garnitura RS zaboravila izvinjenja i priznanja svojih najviših predstavnika zbog genocida u Srebrenici, koji su ga okarakterizirali kao crno poglavlje u vlastitoj historiji? Zar nakon presuda najviše svjetske sudske instance, rezolucija usvojenih u Parlamentu EU i brojnih država svijeta, političari u RS vjeruju da će svojim izjavama, peticijama i političkim pobunama promijeniti činjenice? Na kraju, u kom pravcu srljaju političari protiveći se zabrani negiranja zločina, sudskih presuda i veličanja zločinaca?

Teško je vjerovati da je stav političara iz RS toliko jednoglasan i da među njima nema onih koji znaju da nijedna odluka OHR-a nije i neće biti poništena, ali ni donesena bez podrške ključnih država u demokratskom dijelu svijeta. Zbog političkog kukavičluka da se iskoči iz dosadašnjeg šablona, u kojem su samo glasovi zvanične vlasti, opozicioni lideri raspiruju sukob RS sa svijetom i pomažu vezivanju kamena kolektivne odgovornosti o vrat cijelom narodu, i to narodu koji će, sa svima drugima u BiH, ostati zarobljen u prošlosti, čekajući nekoga ko će konačno početi razmišljati i o njegovoj budućnosti.