Građani BiH, Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije i Albanije od 1. jula će moći međusobno telefonirati do mile volje, jer će cijene takvih razgovora biti identične onima koje plaćaju pri svakodnevnoj komunikaciji unutar svojih država. Ukidanju troškova rominga na zapadnom Balkanu sada aplaudiraju svi, od zagovornika dogovora u cilju kvalitetnijeg života ljudi, do najvatrenijih protivnika svake vrste sporazuma i integracija i pojedinaca koji u svemu pronađu materijal za teorije zavjere.

Ovaj mali korak za telekom operatere, a veliki za dio čovječanstva na tlu “krvi i meda” putokaz je kamo trebamo ići i dokaz da su u našem, a ne svjetskom interesu normaliziranje odnosa, unapređenje saradnje, rušenje barijera tamo gdje ih je posljednjih decenija previše podignuto.

S malo dobre volje, nakon jednog poteza olovke, ignoriranje poziva ili kratki odgovori “U romingu sam” odlaze u prošlost, a građani i privrednici iz regiona u svojim će novčanicima sačuvati marke, eure, dinare i leke.   

Sloboda kretanja telefonskog signala, mobilnog interneta i SMS poruka trebala bi predstavljati samo prvi korak ka slobodi kretanja ljudi, roba, kapitala i radne snage na zapadnom Balkanu. Osim ove inicijative, poznatije kao “mini Šengen”, koja izaziva dosta različitih reakcija, na stolu je i sličan plan o formiranju zajedničkog regionalnog tržišta, kojim bi se zapadni Balkan približio evropskim pravilima poslovanja.

Osim što donose niz prednosti stanovnicima i ekonomiji naše i ostalih država, u pozadini svih inicijativa, planova, pa i pritisaka su nastojanja EU i SAD da nas, uspostavljanjem drugačijih odnosa, pripreme za konačni prijem u EU. Ovakvi kakvi smo, sada nikome još dugo nećemo biti potrebni.