Teško je bilo u ratu, reći će mnogi siromašni u BiH, ali tada je uglavnom slično bilo svima. Teže je danas, u vremenu kada o socijalnoj politici i siromašnima “brine” nikada više ministarstava i institucija, dok jedni grade vile i bazene, a drugi žive u šepernjačama od gline. Baš kao u onoj u Vukovijama Donjim kod Kalesije, šepernjači poduprtoj da je vjetar ne obori, u kakvoj je boravila starica Zarka.

Zahvaljujući njenom komšiji Osmanu Jajiću i dobrim ljudima iz dijaspore, Zarka se uselila u novi dom. Baš kao i samohrani otac Ramiz iz susjednog sela, kao što će i majka Zejna sa svoja dva sina, stopostotna invalida, ali i drugi zbog čije teške sudbine Osmana duša boli.

A kao i mnoge koji traže i kroz ovakve akcije pronalaze načina da pokažu svoju humanost i pomognu ljudima u nevolji, duša ga zaboli kad vidi gdje žive porodice o kojima niko ne brine.

Zato je Osman Jajić jedan od heroja iz našeg komšiluka, skromni čovjek koji o onome što radi ne govori mnogo, 38-godišnjak iz okoline Kalesije koji je pokrenuo lanac humanosti u kojem su dobri ljudi s dušom, spokojnijom kad nevoljnicima vrate osmijeh na lice.