Zbog ljubavi prema domovini pišu se pjesme, maše zastavama, bildaju se mišići i prijeti dušmanima na društvenim mrežama, ali u vrijeme kada se država suočava s posljedicama pandemije i pogrešnih odluka, a njeni rubni dijelovi s višedecenijskom nebrigom, od investicija ne postoji jači dokaz patriotizma.

Svaka cigla ugrađena u domovinu korak je ka izbavljenju iz ekonomskog sunovrata, a svaka fabrika vraća nadu hiljadama mladih da možda ipak neće morati egzistenciju tražiti u bijelom svijetu.

Fahrudin Pjanić, otac našeg legendarnog “Zmaja” Miralema Pjanića, u Kalesiju investira 20 miliona maraka te u firmu koja će se baviti izgradnjom puteva i iskopima planira zaposliti mlade ljude. U malom gradu, koji je ovoj zemlji dao tako mnogo, ova vijest promijenila je raspoloženje, jer posla nema, a mladi odlaze…

Nije Kalesija izuzetak, slično je stanje u svim gradovima koji su daleko od zgrada vlada i kabineta ministara. Zato odluka Fahrudina Pjanića, koji već godinama živi i radi u Luksemburgu, može poslužiti za primjer mnogima koji se dvoume o investiranju u BiH. Da, ova zemlja ima neiskorištene resurse, vrijedne ljude i pruža brojne mogućnosti. Istina je da investitore, zbog sporosti administracije, korupcije i političke situacije, čeka i rizik, ali s više ljudi poput Pjanića mnogo toga bi bilo drugačije.   

Ž8 = Al. B.