Mnogo je građana BiH dalo život za implementaciju Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Svi pamtimo Fadila Banjanovića Braciku, koji je protjerane građane vraćao na svoja imanja diljem istočne Bosne.

Poput Bracike, predana poslu povratka protjeranih, bila je i ostala Sakiba Šahinović ili, odmilja, Biba. Bila je sekretar Regionalnog ureda za povratak u Banjoj Luci kada se maksimalno zalagala za prava povratničke populacije u 14 općina Bosanske krajine.

Šahinović i dalje pomaže povratničke porodice jer je svjesna, poput Bracike, da nijedna kuća nije kao svoja, nijedna rijeka kao Drina, Una, Sana…

Kamo puste sreće da su ljude poput Bibe i Bracike ozbiljnije shvatali tadašnji predstavnici međunarodne zajednice jer bi efekti povratka, sasvim sigurno, bili plodonosniji. Ovako, Biba i njoj slični, 25 godina nakon parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, vode borbu za prava građana zagarantirana brojnim međunarodnim konvencijama.

Usud je to generacija koje su ostale u BiH u vrijeme agresije i kakvog-takvog mira.