Jeste li primijetili poskupljenja u posljednje vrijeme? Sigurni smo da jeste. I, ako se pitate jesu li još neki primijetili poskupljenja, sigurno da jesu. Možda taj porast cijena jeste mali, ali je za većinu građana naše zemlje i taj mali skok cijena itekako značajan.
U zemlji u kojoj se potrošnja i mogućnosti potrošnje računaju po danu zbog ograničenih primanja, a itekako visokog iznosa potrošačke korpe, svako poskupljenje se primijeti. I, ne, nemojmo se zavaravati, nije korona kriva i za to.
Poskupjelo je sve, od brašna, šećera, ulja, maslaca, lijekova, do goriva. Cigarete i alkohol nećemo računati jer to spada u luksuz. Držat ćemo se činjenice da treći put od početka godine, dakle, ni puna tri mjeseca, bilježimo famozni puzajući rast cijena osnovnih životnih namirnica i potrepština. Potvrdila je to i statistika. Kao da nam treba, pored vlastitih očiju i sve tanjih novčanika, potvrda zvaničnih instanci.
Ne treba, ali, eto, znamo da je i službeno. Od nadležnih nismo čuli da su, makar, izrazili zabrinutost zbog rasta cijena, a kamoli da su uslijedile pravovremene reakcije. Oni reagiraju samo kad se dirne u javne nabavke, preko kojih sebi pribavljaju automobile, namještaj i drugu luksuznu robu.
Da su se, kojim slučajem, i oglasili, garantirano bi rast cijena, u kombinaciji neznanja, nezanimanja i namjerne manipulacije, pripisali „novom normalnom“ ili ovopandemijskom vremenu. Nasreću, u ovoj zemlji još postoje ekonomski stručnjaci koji će stvari nazvati pravim imenom pa tako kažu da je uzročnik poskupljenja neodgovorna i nesposobna vlast, a nikako ne pandemija.
Koronavirus jeste promijenio svijet. Donio strah i nesigurnost, no malom, običnom čovjeku valja živjeti i preživjeti. Čovjeku koji živi od rata kredita, raznih obročnih otplata sada valja računati koliko kilograma brašna može kupiti u mjesecu i ima li prostora i za kilogram piletine. Može li sebi i svojoj djeci priuštiti kilogram jabuka, a čokoladu, igračke i slične stvari pripisat ćemo u kategoriju luksuza i, vjerovatno, opet godinama čekati da se standard stanovnika Bosne i Hercegovine poboljša.
Kada će taj standard biti u nekoj približnoj ravni sa stanovnicima EU i drugih, sretnijih zemalja, vjerovatno onda kada i naši predstavnici vlasti budu kao njihovi i kada im dobrobit građana bude na prvom mjestu. Do tada, valja nam preživjeti.