Visoki predstavnik u BiH Valentin Incko (Inzko) je do aprila ostavio rok Narodnoj skupštini RS da oduzme dodijeljena odlikovanja osuđenim ratnim zločincima. Vlastima u bh. entitetu RS još jednom je pružena prilika da s cijelog jednog naroda skinu breme kolektivne krivice zbog počinjenih ratnih zločina i genocida u njihovo ime.

Sudeći po reakcijama tamošnjih političara, ali i običnog puka, teško je očekivati da će se Inckov ultimatum ispoštovati. U poređenju sa 1995. godinom, kada je počinjen genocid u Srebrenici, malo šta se nabolje promijenilo u bh. entitetu RS.

Mnogobrojne ulice i trgovi nose imena zločinaca iz Drugog svjetskog rata, a donedavno je Studentski dom na Palama nosio naziv po zlotvoru Karadžiću.

Povratnici Bošnjaci, Hrvati, Bosanci i/ili Romi u tom entitetu su građani trećeg reda. Uskraćuju im se elementarna ljudska prava, kao što su sloboda izbora jezika, pravo na rad ili vjerske slobode, jer se još provode odluke sa sjednice skupštine srpskog naroda u BiH od 12. maja 1992. godine.

Manji dio javnosti i, konkretno, građani srpske nacionalnosti, protive se klasičnom aparthejdu prema drugom i drugačijem. Ali… Oni su manjina kao i 1992. godine, kada je „crveni kombi“ ordinirao ulicama Banje Luke, kada su arkanovci u Bijeljini likvidirali civile ili kada su snajperisti u Sarajevu gađali „žive mete“.

Sadašnji saziv Narodne skupštine RS ima priliku kolektivnu odgovornost prebaciti na leđa već presuđenih ratnih zločinaca od kojih neki više nisu živi. Ako im nešto nije jasno, Incko im je slikovito objasnio da odgovore mogu pronaći na internetu. No, i ne moraju „guglati“ da bi se informirali o Mladiću, Karadžiću, Plavšić, Krajišniku…

Oni su toliko nesreće nanijeli drugima, ali i svom narodu da Nedjeljko Čubrilović&co bez ikakvih daljnjih konsultacija moraju znati o kakvim je zločincima riječ. Oni, mislimo na zastupnike u NSRS, moraju najprije raščistiti sami sa sobom, a onda donijeti odluku koja će, barem donekle, vratiti dignitet zakonodavnom tijelu u tom bh. entitetu.