Milena je bila lijepo, talentirano, znatiželjno dijete. Milena je maštala da postane glumica. Odlučila je upisati školu glume kod čuvenog Mike Aleksića, iz koje su potekli neki od najvećih srbijanskih glumaca, a u koju su mogla biti primljena samo najdarovitija djeca. Milena je bila jedno od njih.

Dobila je „privilegiju“ da je Mika uzme pod svoje i godinama je uči, odgaja i oblikuje joj ličnost... Postane učitelj, uzor i autoritet, koji će u jednom trenutku iskoristiti svoju nadmoć nad djevojčicom koja ga gleda kao očinsku figuru, te na njoj zadovoljavati svoje plitke i odvratne seksualne pobude.

Nažalost, Milena je samo jedna djevojka u nepreglednom moru žena koje su prošle i prolaze kroz seksualno nasilje u kući, u školi, na derneku, na fakultetu... od muževa, očeva, prijatelja, neznanaca ili, kao u njenom konkretnom slučaju, nitkova koji poziciju moći zloupotrebljavaju na najogavniji način.

Te žene, ponižene, osramoćene, psihički uništene, uglavnom same jecaju u mraku, dok zlostavljači uživaju u njihovoj nemoći i hrane bolesni ego. Zbog takvih žena, važno je što je Milena smogla hrabrosti da javno objelodani višegodišnji horor i prijavi svog silovatelja, te motivira i druge zlostavljane djevojčice iz škole da progovore.

Milena Radulović danas je uspješna i poznata glumica i kao takva dovoljno utjecajna i glasna da konačno obratimo pažnju na ono što svi znamo da se dešava oko nas, a o čemu ostale zlostavljane žene šute, znajući unaprijed da ćemo se praviti slijepi i gluhi te da će ih neki zbog toga čak i dodatno osuđivati i sramotiti.

Milena je heroina koja bi žene Balkana morala ohrabriti da progovore o svojim zlostavljačima, a sve nas da postavimo sebi pitanje do kada ćemo tolerirati patrijarhalni ribnjak u kome je žena svedena na seksualni objekt za ulov.